ISELJENIČKA HRVATSKA – USTAŠKA HRVATSKA

Kad je Hrvatska proživljavala vrhunac svoje poli­tičke patnje poslije šesto sječanjskog proglasa u razdoblju najteže diktature, cijeli narod vezan uz rodjenu grudu i osvjetljen žarom djedovskih ognjišta, osjećao je svu tu patnju, kao vlastitu tragediju i bol.

Hrvatska ! 

To je živo biće, to je krv, to je osjećaj, to je duša, to je prošlost, patnja i vjera, jednom riječju, to je vijek, maleni, mučenički i hrvatski čovjek, koji osjeća to­plinu rodjene grude, koji osjeća, kako kuca njezino ve­liko bilo. Vjekovima razapet na njoj, kao stoljetni muče­nik, on je s njome srastao u jedno biće — zemlja i čovjek postali su jedna duša i jedna vjera !

I hrvatski čovjek je krvlju pisao svoju prošlost, s prošlošću je živio i u budućnost je vjerovao, jer prošlost je bila patnička i tudjinska, a budućnost će biti njegova hrvatska. To je osjećao kao ublaženje patnje, to je osjećao i u to je vjerovao. Vjerovao je vjerom patnika i vjernika.

Na putevima vjekovnog iskušenja on je Hrvatsku osjećao, kao živu ranu kao svoju vlastitu ranu, jer Hrvatska je naša čitava prošlost to je naša krv, to su pokoljenja prošlosti i budućnosti, to je čovjek Hrvat, koji ju nosi u sebi, kao iskonsku dušu vječne misli hr­vatstva. Taj čovjek je Hrvatsku proživljavao kao svoj duševni sadržaj, on se s njome spojio u životni savez patnje i vjere !

Težina našeg robovanja i mučeništva u razdoblju diktature promatrana s jednog »izvanhrvatskog gledišta« činila se još teža i još bolnija i to su osjetile tisuće onih Hrvata, koji su bili razasuti po čitavom svijetu od Belgije do Amerike, oni su to osjetili kao pečat poniženja u krugu slobodnih naroda. Oko njih sloboda, a u njima dijelak tragedije jednog naroda, koji je razapet izmedju Drave i Jadrana osjetio puninu svojeg teškog iskušenja i u usporedjenju s ostalim narodima oni su još teže osjetili težinu  hrvatskog  robovanja!

Sloboda !

Ne znamo ju, ne osjećamo ju, ali vjerujemo u nju! Vjerujemo !

I glave su se pokajnički spuštale pod težinom osje­ćaja, da narod nema onoga, što predstavlja najvišu vri­jednost, da nema slobode.

»Tko ste vi?«

»Hrvati!«

»Gdje je Hrvatska?«

I nepoznati sinovi nepoznatog naroda, još su jače osjetili gubitak slobode, još su jače osjetili tragediju svojeg naroda, koji se grči pod pritiskom diktature, ali ta je tragedija bila i njihova tragedija, jer su i oni no­sli u sebi dio onoga, što se zove Hrvatska, nju su oni osjećali, kada su se kao crvi gubili u podzemlju Belgijskih rudnika, ili u  buci strojeva, koji su ispijali život krv i kada su trpili na beskrajnim poljanama Amerike osjećajući, još jače udaljenost od vlastite domovine, kao podmuklu bol, koja se uvlačila u dušu kao bolest čežnje.

Hrvatsku su osjećali ! Hrvatsku su patnju proživljavali.Životni okvir lomio se u bogatstvu patnje, i kad je Poglavnik pošao u inozemstvo, da postroji vojsku jednog novog revolucionarnog pohoda, našao je medju tim na­šim malim ljudima iz rudnika i sa farma svoje najiskrenije suradnike, ili drugim riječima supatnike, jer patanja je veza, koja veže na vječnost.

Suradnici i supatnici

I naši iseljenici iz rudnika i tvornica, zasićeni bukom strojeva i jednim beskrajnim ogorčenjem, osjetili su, da će se iz sve te patnje roditi Sloboda, da će se roditi nova Hrvatska — slobodna i ustaška.

U južnoj i sjevernoj Amerci osnovan je »Domo­bran«, a medju našim evropskim iseljenicima ustaške organizacije, i sva ta udruženja znače podlogu u Poglavnikovom radu, koji je pred čitavim svijetom imao najrječitiji dokaz i potvrdu za svoj revolucionarni rad.

 Imao je ljude, imao je Hrvate, koji su nosili u sebi jaku volju i jaku vjeru — da se bore i da pobjede.

U njima je Poglavnik našao svoje suradnike i su­borce iseljena Hrvatska bila je jednom misli vezana za svoj »Stari kraj«, vezana ustaškom oslobodilačkom ide­jom. Iseljena Hrvatska vraćala je »Starom kraju« onu to­plinu, koju je ponijela u svijet kao blagoslov rodjenih ognjišta, jer zemlja je zvala natrag,  kao čežnja za rodjenim domom.

I naši iseljenici odužili su se svojoj domovini, oni su izvršili svoju dužnost u ustaškim redovima.