Vladimir Nazor – ” Poglavnik “

Vladimir Nazor kroz kratki osvrt

Vladimir Nazor bio je poznati hrvatski književnik, pjesnik i publicist. Rođen 30. svibnja 1876. godine u Postira, otok Brač. Aktivno je sudjelovao u kulturnom životu Hrvatske tijekom prve polovice 20. stoljeća.

Prije nego što je prešao u partizane, Vladimir Nazor je surađivao s vlastima Nezavisne Države Hrvatske (NDH). U to vrijeme, Hrvatska je bila pod kontrolom ustaškog režima, koji je provodio određenu politiku prema naputcima Njemačke vlasti. Politiku prema manjinama, uključujući Srbe, Židove, Rome i druge.

Neke stvari jednostavno nije moguće poreći i ne smiju se prešutjeti. Treba ih jasno naglasiti to je dio hrvatske povijesti iz koje možemo i moramo puno učiti, kako nam se iste greške nikada ne bi ponavljale.

No komunističko i partizansko pretjerivanje i mitomanija o Ustaškim zločinima kako bi prikrili partizanska zlodjela je zanemarena u hrvatskoj povijesti. Rijetki o tome pišu i rasvjetljuju istinu o komunističkim zločinima pa tako i Titovim partizanima.

Nazor za vrijeme NDH

Nazor je bio poznat po svom književnom radu, ali je također bio član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja je bila pod kontrolom ustaškog režima. U tom je kontekstu imao određenu suradnju s vlastima NDH, koja je bila usko povezana s politikom tog režima. Suradnja s vlastima u NDH često se smatrala kompromisom s umjetnicima i intelektualcima toga doba, koji su se nalazili u teškom položaju suočeni s političkim pritiscima.

Međutim, tijekom Drugog svjetskog rata Nazor je postupno postajao svjestan jednog dijela prirode ustaškog režima i politike koju su provodili uz zločine.

Nakon što je postao svjedok masovnih progona i zločina protiv čovječnosti koji su se događali, Nazor je prešao u partizane.

Partizani su bili pokret otpora koji je djelovao protiv okupacijskih snaga u Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata, uključujući i NDH.

Nazor je postao jedan od istaknutih članova partizanskog pokreta i bio je aktivan u propagandnim aktivnostima i borbi protiv fašističkih snaga.

Njegov prelazak u partizane bio je izraz njegove suprotstavljenosti ustaškom režimu i njegovoj politici. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Nazor je ostao aktivan u kulturnom životu Hrvatske te je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskog društva književnika.

Vladimir Nazor i mit o njegovoj otmici od strane partizana

U povijesnoj naraciji Drugog svjetskog rata i vremena Nezavisne Države Hrvatske (NDH), poznati hrvatski književnik Vladimir Nazor često se ističe kao kontraverzna figura. Jedan od mitova koji je okruživao Nazora bio je da je navodno otet od strane partizana i prisiljen pridružiti se njihovim redovima. Ova priča, koju su širile ustaške vlasti u propagandne svrhe, dugo je ostala dio javne percepcije.

Međutim, kroz kritičko proučavanje dostupnih izvora i povijesnih podataka, ova se tvrdnja pokazuje kao neutemeljena.

Vladimir Nazor doista je prešao u partizane tijekom rata, ali nije bilo otmice ili prisiljavanja da se pridruži njihovim redovima. Njegov prelazak u partizane bio je osobna odluka, koja je proizašla iz njegove spoznaje o brutalnosti ustaškog režima i njegovoj suprotstavljenosti toj politici.

Vladimir Nazor bio je Hrvat kad su to bili i drugi, bio je karađorđevićevac, vjeran listi Bogoljuba Jeftića, u vrijeme kada bi sve drugo bilo rizično. Snalazio se i mijenjao nazore onako kako su to činili obični ljudi, nikako političari i veliki književnici, nastojeći da prežive i sa što manje rana se provuku kroz povijesti. Upravo zbog svoje običnosti Vladimir Nazor ustašama je i bio toliko važan. 

Bogoljub Jevtić (Kragujevac, 24. prosinca 1886. — Pariz, 1960.), srpski političar i diplomat. Predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije od 20. prosinca 1934. do 24. lipnja 1935.

„Od danas za svakog Jugoslovena postoji samo jedan pozdrav — Čuvajte Jugoslaviju.“ Te dvije riječi, kao kraljev idejni testament izbacio je Bogoljub Jevtić.

Mit o “Poglavniku”

Osim toga, drugi mit koji se pojavio bio je da je Vladimir Nazor napisao pjesmu pod nazivom “Poglavnik”, koja bi podržavala ustaški režim i Antu Pavelića. Međutim, ova tvrdnja također nema povijesnu potporu. Nema dokumentiranih izvora koji potvrđuju postojanje takvih pjesama ili da ih je Nazor napisao.

Stoga je važno kritički pristupiti takvim mitovima i temeljiti naše razumijevanje povijesnih događaja na provjerenim izvorima i povijesnom istraživanju. Proučavanje života i djela Vladimira Nazora unutar konteksta Drugog svjetskog rata i NDH može nam pružiti jasniji uvid u ulogu koju je odigrao kao književnik, intelektualac i sudionik pokreta otpora tijekom tog vremena.

Vladimir Nazor i susret sa Antom Pavelićem

Postoji dokumentirani susret između Vladimira Nazora i Ante Pavelića, vođe Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koji se dogodio tijekom Drugog svjetskog rata. Susret je zabilježen u povijesnim izvorima i svjedočanstvima.

Prema dostupnim podacima, susret Nazora i Pavelića dogodio se u rujnu 1941. godine, nekoliko mjeseci nakon uspostave NDH. Susret je organiziran kako bi se Pavelić i vodeći ustaški dužnosnici sastali s poznatim hrvatskim književnicima i intelektualcima, uključujući Nazora. Sastanak je bio dio nastojanja režima da stekne podršku i legitimitet među kulturnim elitama.

Detalji o samom susretu nisu sasvim poznati, ali pretpostavlja se da je Pavelić bio zainteresiran za upoznavanje i raspravu s Nazorom kao jednim od najistaknutijih književnika toga vremena. Susret se vjerojatno odvijao u formalnom okruženju, a vjerojatno su razgovarali o književnosti, umjetnosti i kulturi.

Važno je napomenuti da takvi susreti između kulturnih figura i političkih vođa u kontekstu totalitarnih režima često nisu jednostavni i često su oblikovani političkim pritiscima i propagandom. Mnogi umjetnici i intelektualci tog vremena bili su suočeni s izazovom održavanja svoje neovisnosti i integriteta u okviru političkih režima koji su provodili represivne politike.

Vladimir Nazor i djelovanje

Nakon završetka Drugog svjetskog rata i stvaranja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), Vladimir Nazor je obavljao nekoliko značajnih funkcija u jugoslavenskom društvu. Njegova uloga bila je usmjerena prema kulturnom i književnom polju.

Tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji obnašao je dužnost prvog predsjednika Prezidija Hrvatskog sabora (hrvatskog državnog poglavara), te prvog predsjednika Hrvatskog sabora.

Bio je akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), od toga od 1919. godine dopisni član, redoviti član od 1940. godine te potvrđeni član od 1947. godine.

22. ožujka 1948. godine postao je redoviti akademik i Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti (SANU) u Odjelu za literaturu i jezik.

Vladimir Nazor uselio se u kuću Mile Budaka nakon što su Budaka komunističke vlasti pogubile.

Jedan prijepis sačuvan je u Državnome arhivu u Zagrebu, u fondu koji se odnosi na konfiskacije i to u spisu Nikole Mandića (DAZ, kut. u istome spisu nalazi se podatak da se u Budakovu kuću na Josipovcu br. 19 uselio predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor. Te popis svih zatečenih predmeta pronađenih u toj kući. Kao i u kući obitelji Budak u Rimu br. 98 s pripadajućom gospodarskom zgradom. Izvor: https://epovijest.com/mile-budak/

Hrvatski državni arhiv (HDA): fond Javno tužiteljstvo, Presuda Mili Budaku i drugima, kut. 130. HDA: 416 – fond Odvjetnička pisarnica Ivo Politeo, k. 3, spis: Mile Budak – proces 1945., nereg. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.–1946.

Drugi primjerak presude protiv M. Budaka i družine nalazi se u Hrvatskome državnom arhivu, u fondu Javnog tužiteljstva (HR-HDA, fond Javno tužiteljstvo, kut. 130). Ona je i objavljena dvije godine nakon što je nastala Sagrakova zbirka tekstova o Budaku.

Evo nekih od funkcija koje je obavljao Vladimir Nazor u to vrijeme:

1. Predsjednik Saveza pisaca Jugoslavije: Nazor je bio jedan od osnivača Saveza pisaca Jugoslavije i obavljao je funkciju predsjednika ovog udruženja. Kao predsjednik, promovirao je književnost, kulturnu razmjenu i suradnju među književnicima u cijeloj Jugoslaviji.
2. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU): Nakon Drugog svjetskog rata Nazor je bio izabran za predsjednika HAZU-a, što je jedna od najprestižnijih akademija u Hrvatskoj. U toj ulozi promovirao je razvoj znanosti, umjetnosti i kulture u Hrvatskoj.
3. Član Predsjedništva SFRJ: Nazor je bio član Predsjedništva SFRJ, političkog tijela koje je obavljao izvršne dužnosti u državi. Iako se njegova uloga u Predsjedništvu uglavnom fokusirala na kulturna i književna pitanja, bila je to važna pozicija u političkom vodstvu države.
4. Diplomatski predstavnik: Nazor je također služio kao diplomatski predstavnik Jugoslavije. Bio je ambasador u Meksiku (1948.-1952.) i Indiji (1954.-1960.), gdje je promovirao kulturne veze između Jugoslavije i drugih zemalja.

Vladimir Nazor je ostavio značajan trag u kulturnom i književnom životu Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Njegovo djelovanje u različitim funkcijama odražava njegovu posvećenost promicanju umjetnosti, književnosti i kulture te razumijevanju među narodima Jugoslavije.

OPJEVANI POGLAVNIK NIJE NAZOROVO DJELO

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada

ko plamen vječnog svietla stieg vihori;

u dvoru, blied od neprekidnog rada:

Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,

more Ga brige mnogih podanika,

ipak Mu bdienjem izmučene sjene

sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo

nad uzglavljima ranjenih junakâ;

ko brižan otac izlazi u selo

vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:

sa koliko se boraca On bori,

od kolikih Mu boli srdce pati

i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,

znati, što bješe činio i htio,

a poviest naša s ponosom će reći:

Naš Poglavnik je velik vladar bio!

“Ne ulazeći u Nazorov ‘krimen’, znam da ne postoji nikakva Nazorova pjesma Anti Paveliću” napisao je Nikolić. “

Nikolićev članak u njegovoj »Hrvatskoj reviji« (1996, br. 3–4), gdje je – reagirajući na neke vrlo grube antinazorovske invektive koje su se tih dana čule od nekih zastupnika u Saboru – napisao doslovce: »Ne ulazeći u Nazorov ‘krimen’, znam da ne postoji nikakva Nazorova pjesma Anti Paveliću. […] Ja bih za nju trebao znati, jer sam za vrijeme NDH uredio antologiju rodoljubnog pjesništva Hrvatska domovina, a također i rodoljubnih prigodnica Lovori (1943), a takve pjesme nigdje nema. Tamo, u Lovorima, Nazorova je prigodna pjesma Poruka pjesnicima, koja je uperena protiv Talijana u Dalmaciji, gdje Nazor poručuje pjesnicima: Budimo barbari / Al budimo svoji. Ovu prigodnu pjesmu, napisanu u vrijeme NDH, neki ‘pamte’ [!] kao pjesmu Paveliću.« 

Ako tko zna, zna Nikolić. Uostalom, Nazorove pjesme o Titu i partizanima, od Čamca na Kupi do Titova naprijed, ne zvuče kao napisane pod prisilom i to je najjači dokaz protiv tvrdnji kako je Vladimir Nazor napisao “POGLAVNIKA”.

Pa Nazor im je bio jedan od tri, četiri najistaknutija dužnosnika.

Nazor je postao jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita i predsjednik ZAVNOH-a u Drugom svjetskom ratu . Pisao je ratni dnevnik S partizanima ( 1943–1945 ).

Nazor je svoju političku karijeru započeo kao predsjednik Državnog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), privremene hrvatske saborske skupštine iz Drugog svjetskog rata , prije nego što je postao predsjednik prvog poslijeratnog Hrvatskog državnog sabora ( Narodni sabor ) . . Na toj dužnosti bio je, po zakonu, istodobno i prvi (nemonarhijski) državni poglavar Hrvatske , a de facto prvi državni poglavar sadašnje hrvatske republike . 

Njegov položaj nosio je malo stvarne političke moći, koja je umjesto toga bila uložena u ured predsjednika Vlade i neformalno kod sekretara Komunističke partije Hrvatske.

Nazorov opus nakon Drugog svjetskog rata većinom se sastojao od djela koja snažno podržavaju Titov komunistički režim. 

Njegovu hagiografsku pjesmu Titov Naprijed generacije školaraca diljem Jugoslavije znale su napamet čak do 80-ih. 

Ostale pjesme kao što su Drug Tito (Druže Tito), Naš vođa (Naš vođa), Uz Maršala Tita (S maršalom Titom) i mnoge druge imale su sličan socrealistički stil jačajući Titov kult ličnosti . 

Nazor – tražitelj Boga i istine

U svom životu, veliki pjesnik imao je različite faze nadahnuća i životnih traženja. Komunisti su tajili da je Nazor jedan dio svoga stvaralaštva posvetio Bogu. Tako je uz veliki kršćanski blagdan Duhova nastala Nazorova pjesma-molitva „Duhovi“ u kojoj pjesnik s gorućom čežnjom zaziva Duha Svetoga da ga oživotvori i ispuni praznine života:

DUHOVI

VLADIMIR NAZOR

Za one ognje što su dugo gutali
trnjake mojih strasti:
Za one vatre pastirske
Na vrhovima mojih sanja jutarnjih;
Za krijesove i plamene
U moje tihe večeri;
0 Duše Sveti, priđi!

Vatre su moje sagorjele.
Vjetrovi raspršili su dim.
U duši – prazni ponori
U ruci – šaka pepela.
Rođenja svoja sva ja znam.
I Smrti sve. I sve mi Uskrse
Al nikad još ne dočekah
I praznik svojih Duhova.
A ja sam željan tvoga plama:
Pa da krv nova sve žile napuni.
I jezik moj progovori.
I stvara moja riječ.
O Duše Sveti, siđi!

Naš pepel čeka na tvoj silazak.
Zrnašce svako hoće da se prometne
U sjeme: Svaka riječ
U iskru tvoga ognja:
Pa da ih zemljom rasije
Tvoj vjetar, i sve stvoreno
Da zboreć jednim jezikom
Ko jedna duša klikne:
Proteče ljuta krv,
Što dugo nas je djelila!
A, Duha puni, od sad nam je živjeti
U vječnom miru Gospodnjem!

Bog u šumi

VLADIMIR NAZOR

Šušti meko cv’jeće rašeljkinih gronja.
Kuca malo srce púpovâ i klicâ.
Taknuta vjetrićem punim slatkih vonja
Brecaju sva zvonca bijelih đurđica.
Modrim okom bl’ješti ljubica i viri
iz skromnoga grma.
C’jeli gaj se budi, šumori i miri
Kao smilj i trma.

Jasen, štono dugo suh i jalov dr’jemlje,
Bršljanom se vije, lišajima mlâdi.
Visoke se jele klanjaju do zemlje,
A bor zlatnim praškom dô i goru kadi.
Skladan pjev se diže iz hiljadu gn’jezda,
Vrutaka i voda.

Ruku punih rose, sjemenja i zv’jezda
Bog po šumi hoda.

K Bogu!

VLADIMIR NAZOR

Bože, ja sam uvijek nosio te živa
Na dnu duše svoje: u burne trenutke
Obijesti, i kada cijelu noć je šutke
Kopala mi srcem sumnja hladna siva.

Nošah te u sebi i kad sve sam vrutke
Vjeri pečatio, i kvas, što ga liva
Tvoja ljubav u nas, gušio, i tkiva
Nade u glib bacao niz drum svoj i putke.

Ja sam se rvao s tobom, velji Bože!
Svladan rukom tvojom, poraza svu sreću
Spoznah, i znam, što ti blaga sila može.

I jer borbu s crvom ti prezreo nisi,
Osjećam u duši vjeru uvijek veću.
I sve biće moje prema tebi klisi.

www.skrivena-povijest.com