Ustaška mladež 1941. godine dobila je novi, preciznije uređen organizacijski ustroj odredbom koju je Ante Pavelić potpisao 4. studenoga. Dokument je propisivao uključivanje hrvatske djece i mladih od sedme do dvadeset prve godine života u organizaciju neposredno povezanu s Ustaškim pokretom. Iza administrativnih odredaba o dobnim skupinama, zapovjednicima i odgojnim djelatnostima nalazio se mnogo širi cilj: organizirati mlade naraštaje i oblikovati njihova politička uvjerenja u skladu s ideologijom režima. Međutim, povijesni izvori otkrivaju da je stvarno djelovanje organizacije bilo složenije od onoga što je propisivalo njezino vodstvo.
Četvrti studenoga 1941. – što je zapravo potpisao Ante Pavelić?
Prije točno 85 godina, 4. studenoga 1941., Ante Pavelić potpisao je dokument pod naslovom Odredba o osnutku i ustrojstvu Ustaške mladeži, broj 1912 Z-1941.
Odredba je objavljena 5. studenoga 1941. u Narodnim novinama, službenom listu NDH, broj 170.
Izvorni tekst sačuvan je i u zbirci Zakoni, zakonske odredbe i naredbe Nezavisne Države Hrvatske, knjiga VIII., koja obuhvaća propise proglašene od 30. listopada do 20. studenoga 1941. godine.
Na stranicama 98–100 te zbirke nalazi se odredba sastavljena od devet paragrafa.
Već njezin prvi paragraf određivao je osnovnu svrhu organizacije.
U izvorniku stoji:
„U Ustašku mladež postrojava se cjelokupna hrvatska mladež od 7. do 21. godine života.”
Prethodna rečenica istoga paragrafa izričito određuje da je Ustaška mladež sastavni dio Ustaškog pokreta.
To je važna činjenica.
Ustaška mladež nije zamišljena kao samostalna školska, sportska ili kulturna udruga. Bila je organizacijski uključena u politički pokret koji je upravljao NDH.
Istodobno, izraz „cjelokupna hrvatska mladež” predstavlja propisanu namjeru režima, a ne dokaz da su sva djeca odgovarajuće dobi uistinu bila uključena u organizaciju.
Razlika između zakonskog zahtjeva i stvarne provedbe jedno je od ključnih pitanja ovoga istraživanja.
Izvor SiStory – digitalizirana zbirka propisa NDH Odredba o osnutku i ustrojstvu Ustaške mladeži, 4. studenoga 1941. Izvorni tekst odredbe broj 1912 Z-1941., objavljene u Narodnim novinama NDH, broj 170, 5. studenoga 1941. Zbirka Zakoni, zakonske odredbe i naredbe NDH, knjiga VIII., str. 98–100. Otvori izvor ↗
Ustaška mladež nije prvi put osnovana u studenome 1941.
Iako se studenačka odredba naziva odredbom o osnutku i ustrojstvu, njezino donošenje nije označavalo početak svih aktivnosti Ustaške mladeži.
Organiziranje mladeži započelo je već tijekom prvih mjeseci postojanja NDH.
U svibnju 1941. uvedeni su oblici radne službe i vojne prednaobrazbe, dok je potkraj lipnja Ustaški pokret dodatno određivao položaj svojega podmlatka.
Dana 12. srpnja 1941. donesena je ranija odredba o osnivanju Ustaške mladeži.
Povjesničar Petar Macut, autor monografije Ustaška mladež: Povijest organizacije koja je brinula o podmlatku Ustaškoga pokreta, naglašava da se njezina organizacija tijekom rata više puta mijenjala.
Prema početnom ustroju iz srpnja, Ustaška Starčevićeva mladež obuhvaćala je mlade u dobi od 15 do 18 godina, uz zasebnu sveučilišnu skupinu.
Studenačkom odredbom dobna granica Starčevićeve mladeži proširena je do 21. godine života.
Time je režim dodatno uredio već započet proces organiziranja mladih.
Važno je zato razlikovati tri vremenske razine: početne aktivnosti u proljeće 1941., osnivanje organizacije u srpnju i njezin preustroj u studenome.
Takvo razlikovanje nije tek pitanje naziva propisa. Ono nam omogućuje pravilnije razumijevanje događaja iz 1941. godine.
Izvor Scrinia Slavonica – Hrčak Petar Macut: Zapisnici sa sjednica tabora Ustaške mladeži Vukovar Znanstvena i arhivska građa, Scrinia Slavonica, sv. 19, 2019., str. 321–340. Uvod donosi podatke o osnutku Ustaške mladeži 12. srpnja 1941. i njezinu administrativnom ustroju. Otvori izvor ↗
Ustaška mladež 1941. – djeca od sedme godine i dobne skupine
Treći paragraf odredbe iz studenoga 1941. propisao je četiri organizacijske skupine.
Ustaška uzdanica obuhvaćala je djevojčice i dječake u dobi od 7 do 11 godina, približno u okviru tadašnje pučke škole.
Ustaški junaci, s odgovarajućim ženskim ustrojem, okupljali su mlade od 11 do 15 godina, odnosno uzrast građanskih škola i nižih razreda gimnazije.
Ustaška Starčevićeva mladež bila je namijenjena mladićima i djevojkama od 15 do 21 godine.
Sveučilištarci i sveučilištarke bili su obuhvaćeni zasebnom organizacijskom skupinom.
U svim glavnim dobnim skupinama predviđeno je odvojeno organiziranje muške i ženske mladeži.
Ovakva podjela pokazuje da je vlast nastojala obuhvatiti gotovo cjelokupno razdoblje odrastanja, od prvih godina školovanja do studentske dobi.
Organizacijski sustav pritom je podsjećao na vojnu hijerarhiju.
Postojali su zapovjednici, zamjenici, odjelni upravitelji i teritorijalni dužnosnici.
Ustaška mladež nije bila osmišljena kao prostor u kojem djeca samostalno odlučuju o vlastitim aktivnostima, nego kao hijerarhijski uređen sustav u kojem odgojne i organizacijske smjernice dolaze odozgo.
Posebno je zanimljivo da odredba nije svim dobnim skupinama dodijelila jednake zadatke.
Sedmogodišnje dijete nije imalo isti položaj ni istu predviđenu obuku kao mladić od osamnaest godina.
Zbog toga bilo bi pogrešno iz samoga spominjanja vojne prednaobrazbe zaključiti da su sva djeca, uključujući najmlađu, bila namijenjena neposrednom sudjelovanju u ratu.
Odredba je obuhvaćala širok sustav odgojnih, tjelesnih, kulturnih i političkih aktivnosti, čiji su se sadržaj i intenzitet razlikovali.
Izravna podređenost Anti Paveliću
Drugi paragraf određivao je zapovjedni ustroj Ustaške mladeži.
Na čelu organizacije nalazilo se Upravno zapovjedništvo, kojim je upravljao upravni zapovjednik s dvojicom zamjenika za mušku i žensku mladež.
Upravni zapovjednik bio je neposredno podređen Anti Paveliću.
Takvo rješenje pokazuje političku važnost koju je režim pridavao mladima.
Organizacija nije djelovala kao neovisna ustanova javnog školstva.
Bila je izravno vezana uz vrh Ustaškog pokreta.
U njezinu djelovanju važnu ulogu imao je Ivan Oršanić, jedan od vodećih organizatora i ideologa Ustaške mladeži.
Oršanić je u svojim odgojnim i političkim istupima naglašavao potrebu da djeca od najranije dobi upoznaju ustaška načela, razvijaju odanost Paveliću i prihvate službenu predodžbu o hrvatskoj državi.
U tom se smislu program Ustaške mladeži nije ograničavao na organiziranje slobodnog vremena.
Cilj je bio oblikovati buduće pripadnike društva u skladu s političkim vrijednostima režima.
Što su djeca trebala učiti?
Četvrti paragraf odredbe otkriva širinu predviđenih djelatnosti.
U njemu su navedena odjelna upraviteljstva za vojnu prednaobrazbu, duhovni odgoj, promidžbu, tjelovježbu, umjetnost, zdravstvo i društveno-gospodarsku brigu.
Za žensku mladež posebno je predviđena i djelatnost kućanstva.
Na prvi pogled riječ je o različitim područjima odgoja i obrazovanja.
Međutim, njihovo smještanje unutar jedne političke organizacije pokazuje da je režim nastojao povezati svakodnevno odrastanje s vlastitom ideologijom.
Vojna prednaobrazba trebala je razvijati disciplinu, poznavanje vojničkih pravila i tjelesnu spremnost, pri čemu su sadržaji ovisili o dobi.
Duhovni odgoj nije značio isključivo vjersku pouku. U organizacijskom kontekstu uključivao je i političko-ideološko oblikovanje, tumačenje ustaških načela i promicanje odanosti vodstvu.
Promidžba je obuhvaćala organiziranje i prenošenje službenih političkih poruka.
Tjelovježba i umjetničke aktivnosti bile su dio programa koji je uključivao igre, sportske vježbe, pjesmu, javne nastupe i svečanosti.
Zdravstvena i društveno-gospodarska briga trebale su pridonijeti organiziranju i materijalnom zbrinjavanju članstva.
Ovi sadržaji sami po sebi nisu bili neobični za omladinske organizacije toga doba. Ono po čemu se Ustaška mladež razlikovala bio je njihov izričit politički okvir: odgoj mladih u skladu s načelima režima NDH.
Julije Makanec i ideološko oblikovanje mladih
Za razumijevanje ideološkog sadržaja Ustaške mladeži važna je osoba Julija Makanca, filozofa, političara i kasnijeg ministra narodne prosvjete NDH.
Povjesničar Petar Macut u radu Julije Makanec kao duhovni odgojitelj Ustaške mladeži istražio je njegovu ulogu u oblikovanju političkog svjetonazora članova organizacije.
Makanec je krajem 1941. bio stožernik muške Ustaške mladeži na području Bilogore, sa sjedištem u Bjelovaru.
Početkom 1942. imenovan je odjelnim upraviteljem za duhovni odgoj u središnjem zapovjedništvu u Zagrebu.
Tijekom 1942. i sljedećih godina sudjelovao je u pripremi ideoloških i političkih tekstova namijenjenih članovima organizacije.
Njegov rad pokazuje da je odgoj mladih imao sustavno razrađenu političku dimenziju.
Nije se radilo samo o učenju pjesama, održavanju smotri ili sportskoj aktivnosti.
Od mladih se očekivalo usvajanje određenog pogleda na državu, nacionalnu pripadnost, političke protivnike i položaj pojedinca prema vlasti.
Macutovo istraživanje posebno je važno jer povezuje službene organizacijske propise s ljudima koji su izrađivali i širili ideološke sadržaje.
Izvor FF Press – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Petar Macut: Julije Makanec kao duhovni odgojitelj Ustaške mladeži Povijesni rad o ulozi Julija Makanca u ideološkom odgoju i radu Ustaške mladeži. Objavljen u zborniku Intelektualci i rat 1939.–1947. Otvori izvor ↗
Organizacija je trebala djelovati u župama, gradovima i selima
Sedmi paragraf odredbe određivao je teritorijalno ustrojstvo.
Na području velikih župa, gradova i sela trebali su se osnivati stožeri, logori i tabori Ustaške mladeži.
Na njihovom čelu nalazili su se stožernici, logornici i tabornici.
Takva mreža trebala je omogućiti prenošenje odluka središnjeg vodstva do lokalnih organizacija.
Postojala je jasna namjera da se politički odgoj ne ograniči na Zagreb ili druga velika gradska središta.
Organizacija je trebala dosegnuti i manje gradove te seoske sredine.
Ipak, postojanje zakonske odredbe ne znači da je predviđena organizacijska mreža doista uspostavljena u svakom mjestu.
Ratne prilike, sigurnosno stanje, nedostatak kadrova, materijalne mogućnosti i lokalne političke okolnosti utjecali su na stvarni opseg djelovanja.
Upravo nam regionalna povijesna istraživanja omogućuju da tu razliku vidimo mnogo jasnije.
Dubrovnik 1941. – kako je Ustaška mladež djelovala u stvarnosti?
Posebno vrijedan rad o toj temi napisao je povjesničar Franko Mirošević.
Njegovo istraživanje Ustaška mladež u Dubrovniku 1941. godine u svjetlu službenoga glasila „Hrvatski narod” objavljeno je 2012. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru.
Mirošević je analizirao organiziranje i djelatnost Ustaške mladeži u Dubrovniku, oslanjajući se prije svega na suvremeni tisak.
U Dubrovniku su postojale muška i ženska organizacijska struktura, s odgovarajućim zapovjednicima i odjelnim upraviteljima.
Organizacija je imala prostorije u palači Sponza, gdje se nalazio njezin dom i lokalno organizacijsko središte.
Prema tadašnjim novinskim izvještajima, pripadnici su sudjelovali u tjelesnim vježbama, vojnoj prednaobrazbi, pjevanju, predavanjima i javnim nastupima.
U lokalnim događajima i svečanostima Ustaška mladež imala je istaknutu promidžbenu ulogu.
Mirošević spominje i sudjelovanje mladih u organiziranju javnoga razglasnog informiranja u gradu.
Takvo djelovanje pokazuje da Ustaška mladež nije bila organizirana isključivo unutar školskih prostorija, nego je sudjelovala i u javnom životu.
Međutim, Miroševićev rad donosi još jedan važan zaključak.
Organiziranost Ustaške mladeži u samom Dubrovniku nije značila jednaku organiziranost na području cijele Velike župe Dubrava.
U dijelovima istočne Hercegovine i na Pelješcu, zbog ratnog stanja i djelovanja različitih oružanih skupina, lokalni ustroj nije se mogao razvijati na isti način.
To nam pokazuje kako je između službene zamisli o sveobuhvatnoj organizaciji i njezine stvarne prisutnosti na terenu mogla postojati znatna razlika.
Pritom treba imati na umu da Mirošević velik dio djelatnosti rekonstruira iz službenoga ustaškog glasila.
Novinski izvještaji vrijedni su izvori o namjerama i javno predstavljenim aktivnostima, ali mogu naglašavati uspjehe i umanjivati organizacijske poteškoće.
Izvor Hrčak – HAZU Franko Mirošević: Ustaška mladež u Dubrovniku 1941. godine Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, knjiga 54, 2012., str. 305–322. Pregled organizacije, vodstva, promidžbe i stvarnog djelovanja Ustaške mladeži u Dubrovniku. Otvori izvor ↗
Što se dogodilo s ranijim omladinskim organizacijama?
Osmi paragraf odredbe od 4. studenoga 1941. propisivao je prestanak djelovanja dotadašnjih sličnih organizacija hrvatske mladeži.
Njihovo članstvo trebalo je biti uključeno u odgovarajuće dijelove Ustaške mladeži.
Ovo je jedan od politički najvažnijih dijelova dokumenta.
Režim nije želio samo stvoriti još jednu omladinsku organizaciju.
Namjera je bila ujediniti dotadašnje oblike organiziranja hrvatske mladeži pod nadzorom Ustaškog pokreta.
Zanimljiv primjer nalazimo u istraživanju povjesničara Stipe Pilića o hrvatskoj nacionalnoj omladini u Virovitici između dvaju svjetskih ratova.
Pilić opisuje djelovanje različitih omladinskih organizacija, uključujući Hrvatski junak, koji je bio povezan s političkim i društvenim okruženjem Hrvatske seljačke stranke.
Nakon uspostave NDH te su organizacijske strukture tijekom 1941. postupno uklapane u Ustašku mladež.
Na području Virovitice taj je proces bio povezan s ranije razvijenom mrežom omladinskih skupina i njihovih dužnosnika.
To je važan primjer kontinuiteta ljudi i organizacijskih iskustava kroz promjenu političkog poretka.
Međutim, sam prijenos članstva ili uključivanje ranije organizacije ne dokazuje da su svi njezini nekadašnji pripadnici osobno prihvatili ustašku ideologiju u jednakoj mjeri.
Za takav zaključak bili bi potrebni pojedinačni biografski i arhivski podaci.
Izvor Zbornik Janković – Hrčak Stipe Pilić: Virovitička hrvatska nacionalna omladina između dva svjetska rata do pristupa Ustaškoj mladeži 1941. godine Pregledni povijesni rad o međuratnim omladinskim organizacijama, Hrvatskom junaku i njihovu uključivanju u Ustašku mladež tijekom 1941. godine. Otvori izvor ↗
Vukovar 1942. i 1943. – rijetki zapisnici pokazuju svakodnevni rad
Kako bismo razumjeli koliko su se propisani program i stvarnost razlikovali, posebno su dragocjeni sačuvani zapisnici sjednica tabora Ustaške mladeži u Vukovaru.
Dokumente iz razdoblja od srpnja 1942. do travnja 1943. objavio je povjesničar Petar Macut u časopisu Scrinia Slavonica 2019. godine.
Za razliku od novinskih izvještaja, koji su često naglašavali uspješne manifestacije, ti zapisnici prikazuju unutarnji administrativni rad lokalne organizacije.
Na sjednici 29. srpnja 1942. raspravljalo se o povećanju broja sastanaka dobnih skupina i pripremama za smotru.
Bili su određeni zasebni dani za Ustašku uzdanicu, Ustaške junake i Starčevićevu mladež.
Zapisnik od 6. kolovoza donosi raspravu o novčanim obvezama, nabavi sportskih sprava, popravljanju vozila i slanju pripadnika na sportsko natjecanje u Zemun.
Još su zanimljiviji dokumenti iz početka 1943.
Na sjednici 20. siječnja navedeno je da zbog nedostatka goriva tijekom toga mjeseca neće biti više sastanaka.
Samo nekoliko dana poslije raspravljalo se o nastavnom programu za mlađe skupine, provjeravanju usvojenog gradiva, pjesmama, tjelesnim vježbama i vojnoj prednaobrazbi.
U dokumentima se pojavljuju i pitanja kažnjavanja zbog nediscipline, novčanih kazni, nabave inventara te prikupljanja podataka o tjelesnim osobinama i zdravstvenom stanju pripadnika.
Ovi podaci omogućuju iznimno zanimljivu usporedbu.
S jedne strane, imamo ideološki program i strogo hijerarhijsko zapovjedništvo.
S druge, lokalnu organizaciju koja raspravlja o sastancima, sportskim spravama, nedostatku novca, gorivu, opremi i problemima u izvršavanju zadataka.
Upravo takvi dokumenti pokazuju zašto povijest neke organizacije ne možemo napisati samo na temelju njezina osnivačkog propisa ili službene promidžbe.
Sačuvani zapisnici odnose se na Vukovar u 1942. i 1943. godini te ih ne treba predstavljati kao neposredan opis svakodnevnog rada u studenome 1941.
Ali oni su vrijedan dokaz o tome kako se organizacija razvijala nakon donošenja studenačke odredbe.
Izvor Scrinia Slavonica – Hrčak Petar Macut: Zapisnici sa sjednica tabora Ustaške mladeži Vukovar, srpanj 1942. – travanj 1943. Scrinia Slavonica, 19/2019., str. 321–340. Objavljeni izvorni zapisnici iz fonda Hrvatskog državnog arhiva, HR-HDA-1549, kutija 202, dokumenti 6–25. Otvori izvor ↗
Odgoj djevojčica i djevojaka – ista organizacija, različita očekivanja
Odredba iz 1941. predviđala je odvojeni ustroj muške i ženske mladeži.
Iako su pojedina organizacijska područja bila zajednička, postojao je različit naglasak na budućim društvenim ulogama muškaraca i žena.
Za žensku mladež izričito je bilo predviđeno posebno odjelno upraviteljstvo za kućanstvo.
To se uklapalo u širu ideologiju režima, koja je ženama osobito naglašavala ulogu majke, supruge i odgojiteljice budućih naraštaja.
Povjesničarka Ana Jelinić u istraživanju ustaške ženske propagande pokazuje kako su se kroz službena glasila promicale predodžbe o poželjnoj ženskoj ulozi u društvu.
Prva zapovjednica Ženske ustaške mladeži bila je Mira Dugački, a početkom 1943. na tom ju je položaju zamijenila Dolores Bracanović.
Međutim, ni žensku organizaciju ne bi bilo točno svesti isključivo na kućanske aktivnosti.
Njezine pripadnice i dužnosnice sudjelovale su u organizacijskim poslovima, tjelesnim vježbama, promidžbi, društvenoj skrbi i različitim javnim aktivnostima.
Stoga valja razlikovati ideološku predodžbu o ulozi žene od stvarnog djelovanja pojedinih pripadnica organizacije.
Izvor Časopis za suvremenu povijest – Hrčak Ana Jelinić: Ustaškinja – propagandno glasilo žena Ustaškoga pokreta Časopis za suvremenu povijest, 50/2018., br. 1, str. 67–86. Analiza ideološkog predstavljanja žena, ženskih ustaških organizacija i propagandnih sadržaja. Otvori izvor ↗
Jesu li sva djeca u NDH doista morala biti u Ustaškoj mladeži?
Na to pitanje nije moguće odgovoriti samo jednom rečenicom.
Odredba od 4. studenoga 1941. propisivala je uključivanje cjelokupne hrvatske mladeži između sedme i dvadeset prve godine života.
Takva formulacija pokazuje težnju režima prema sveobuhvatnom političkom organiziranju mladih.
Međutim, u povijesnom smislu potrebno je razlikovati propisanu obvezu, stvarno administrativno uključivanje i aktivno sudjelovanje u radu organizacije.
Dijete je moglo biti obuhvaćeno organizacijskim pravilima, a da njegova stvarna prisutnost na sastancima nije bila redovita.
Pojedine lokalne organizacije imale su poteškoće s kadrovima, prostorijama, opremom i financijama.
U nekim dijelovima NDH ratna situacija onemogućavala je provedbu propisanih aktivnosti.
Također, formulacija „cjelokupna hrvatska mladež” ne može se tumačiti kao uključivanje sve djece koja su živjela na području NDH, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili pravnu pripadnost.
NDH je provodila diskriminacijske i rasne zakone, uključujući ograničenja sudjelovanja Židova u obrazovnom, društvenom i kulturnom životu.
Zbog toga se organizacijska namjera Ustaškog pokreta mora promatrati unutar širega političkog i pravnog sustava NDH.
Nije utvrđeno ni da su sva djeca uključena u Ustašku mladež imala jednaku političku svijest, motivaciju ili odnos prema režimu.
Posebno je važno izbjegavati automatsko pripisivanje političke odgovornosti djeci zbog njihova formalnog članstva u organizaciji.
Razina osobne odgovornosti odraslih dužnosnika koji su oblikovali i provodili političke programe nije usporediva s položajem sedmogodišnjega djeteta čije je uključivanje propisivala vlast.
Kako je režim povezivao odgoj i vojnu pripremu?
Veza između organizacije mladih i državnih potreba postajala je sve izraženija tijekom rata.
Odredba iz studenoga 1941. već je predviđala vojnu prednaobrazbu i uključivanje ranijeg zapovjedništva za vojnu prednaobrazbu i radnu službu mladosti u novi ustroj.
Ubrzo je slijedila i dodatna zakonska intervencija.
Zakonskom odredbom od 19. studenoga 1941., objavljenom u Narodnim novinama 21. studenoga, propisano je povezivanje dijela starije Ustaške mladeži s obukom i službom u okviru Narodne zaštite NDH.
Odredba se odnosila na mlade obuhvaćene organizacijom od petnaeste godine nadalje.
Ovaj dokument dodatno pokazuje da je državna vlast organizaciju mladih promatrala i kroz potrebe ratnog društva.
Ali ponovno treba biti precizan: propisivanje obuke i službe ne predstavlja samo po sebi dokaz da su svi mladi odgovarajuće dobi bili vojno angažirani.
Za utvrđivanje stvarnog opsega takva angažmana potrebni su podaci o pojedinim jedinicama, mjestima, razdobljima i dužnostima.
Izvor SiStory – zbirka zakona NDH Preinaka odredbe o Narodnoj zaštiti, 19. studenoga 1941. Zakonska odredba objavljena u Narodnim novinama NDH, broj 184, 21. studenoga 1941. Propisuje obuku i službu mladeži od petnaeste godine nadalje u okviru zadataka Narodne zaštite. Otvori izvor ↗
Ustaška mladež 1941. – što dokument govori o NDH?
Odredba o Ustaškoj mladeži vrijedan je izvor ne samo za povijest omladinskih organizacija nego i za razumijevanje političkog sustava NDH.
Već njezin sadržaj otkriva nekoliko temeljnih obilježja.
Prvo, režim je želio povezati odrastanje novih naraštaja s vlastitim političkim pokretom.
Drugo, organizacija je bila hijerarhijski podređena samome vrhu vlasti.
Treće, propisivala je odgojne djelatnosti koje su obuhvaćale široka područja svakodnevnog života.
Četvrto, nastojala je zamijeniti ili pod svoj nadzor staviti ranije postojeće slične organizacije hrvatske mladeži.
Sve su to obilježja nastojanja da se politička ideologija prenese u odgoj, obrazovanje i društveni život mladih.
Takav pristup bio je dio širega europskog konteksta autoritarnih i fašističkih režima međuratnog i ratnog razdoblja, u kojima su omladinske organizacije imale važnu ulogu u izgradnji političke lojalnosti i društvene discipline.
Ipak, usporedbe s organizacijama u nacističkoj Njemačkoj ili fašističkoj Italiji zahtijevaju zasebnu analizu.
Sličnosti u ideološkim ciljevima i organizacijskim obilježjima ne znače da je svaki propis, običaj ili oblik djelovanja bio istovjetan.
Za razumijevanje Ustaške mladeži potrebno je istraživati njezine vlastite dokumente, vodstvo i stvarnu provedbu na području NDH.
Djeca u ratnom vremenu – između odluka vlasti i vlastitog iskustva
Izvorni dokument od 4. studenoga 1941. jasno pokazuje što je vlast namjeravala.
Međutim, on nam ne govori kako je svako pojedino dijete doživljavalo članstvo, sastanke, nastavu ili javne svečanosti.
Ne govori nam ni jesu li roditelji prihvaćali organizacijske obveze, nastojali ih izbjeći ili im pridavali samo formalno značenje.
Na ta pitanja mogu odgovoriti tek dodatni izvori.
Posebno su dragocjene školske fotografije, učeničke knjižice, članske iskaznice, lokalni zapisnici, dopisi, dnevnici i obiteljska svjedočanstva.
No i takva građa zahtijeva kritičko čitanje.
Fotografija djece u odorama potvrđuje njihovu prisutnost u određenom trenutku, ali sama po sebi ne otkriva njihove političke stavove.
Novinski izvještaj o uspješnoj smotri govori nam kako je događaj javno predstavljen, ali ne mora prikazivati sve poteškoće u organizaciji.
Sačuvani zapisnik lokalnog zapovjedništva može otkriti svakodnevne probleme, ali se iz iskustva jednoga grada ne mogu izvoditi zaključci o čitavoj NDH.
Upravo zato povijest djece i mladih tijekom Drugoga svjetskog rata ne treba promatrati samo kroz političke proglase i službenu propagandu.
Potrebno je istraživati i njihova stvarna iskustva u školama, obiteljima i lokalnim zajednicama.
Zaključak – dokument koji otkriva kako se željelo oblikovati buduće naraštaje
Dana 4. studenoga 1941. Ante Pavelić potpisao je dokument kojim je dodatno uredio organizaciju Ustaške mladeži i njezinu neposrednu povezanost s Ustaškim pokretom.
Njegov sadržaj pokazuje namjeru režima da djecu od sedme godine života uključi u sustav odgoja, discipline, tjelesnih aktivnosti, političke promidžbe i ideološkog oblikovanja.
Odredba je bila dio šireg nastojanja vlasti da društvene organizacije podredi vlastitom političkom programu.
Ali istraživanja Franka Miroševića, Petra Macuta i drugih povjesničara otkrivaju i drugu stranu te priče.
Između zakonski propisanog ustroja i svakodnevne provedbe postojale su razlike.
Negdje su organizacije bile razgranate i aktivne. Drugdje su ratne okolnosti, manjak ljudi i materijalnih sredstava ograničavali njihov rad.
Sačuvani vukovarski zapisnici iz 1942. i 1943. pokazuju da su se dužnosnici, uz ideološke i odgojne zadatke, bavili i sasvim svakodnevnim problemima organizacije.
Stoga povijesna vrijednost odredbe od 4. studenoga 1941. nije samo u činjenici da je režim predvidio uključivanje djece od sedme godine života.
Ona nam omogućuje da istražimo što je vlast željela postići, kojim se organizacijskim sredstvima služila i koliko su njezini planovi odgovarali stvarnom životu u ratnim okolnostima.
Povijest Ustaške mladeži istodobno je i dio šire povijesti odrastanja djece tijekom Drugoga svjetskog rata.
Ta djeca nisu bila samo pripadnici skupina određenih zakonskim paragrafima.
Bila su pojedinci s različitim obiteljskim okolnostima, iskustvima i sudbinama.
Zato je važno razlikovati odgovornost političkog vodstva koje je oblikovalo sustav od položaja djece koju je taj sustav nastojao obuhvatiti.
Povijesno istraživanje ne završava čitanjem propisa. Ono počinje pitanjem kako je propis nastao, zbog čega je donesen i što se dogodilo kada ga je vlast pokušala provesti u stvarnom životu.
Upravo nam dokument iz studenoga 1941. omogućuje da ta pitanja postavimo na temelju izvornoga povijesnog gradiva.
SKRIVENA POVIJEST – Događaji, dokumenti i činjenice.
Urednička napomena: Članak se temelji na izvornim odredbama NDH iz studenoga 1941., objavljenim arhivskim zapisnicima te znanstvenim istraživanjima povjesničara Franka Miroševića, Petra Macuta, Stipe Pilića i drugih autora. Izrazi iz povijesnih propisa prenose se radi dokumentiranja izvora. Razlikuju se zakonski propisani ustroj, ideološki ciljevi organizacije i stvarno potvrđeni oblici njezina djelovanja.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
About the Author
