U listopadu 1943. Popovača je bila jedno od važnih vojnih uporišta na željezničkoj pruzi između Zagreba i Slavonije. Njemačke i domobranske snage nadzirale su kolodvor i okolne položaje, dok su partizanske jedinice nastojale prekinuti željeznički promet i oslabiti protivničke posade. Sačuvani izvještaj od 19. listopada 1943. otkriva kako je izvedeno rušenje pruge kod Gračenice, zašto je odgođen planirani napad na Popovaču i kakvu je ulogu u svemu imala jedna neobična vojna postrojba – njemačka antifašistička četa.
Željeznički kolodvor Popovača, prema povijesnoj zračnoj snimci iz veljače 1945. godine. Digitalna rekonstrukcija izrađena na temelju arhivske fotografije.
Moslavina u jesen 1943. – pruga koja je povezivala Zagreb i Slavoniju
Druga polovica 1943. godine bila je razdoblje intenzivnih vojnih sukoba na prostoru Moslavine.
Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ratna situacija na području tadašnje Jugoslavije dodatno se promijenila. Njemačke vojne snage nastojale su zadržati nadzor nad važnim prometnim pravcima, dok je partizanski pokret proširivao svoje djelovanje.
Jedan od strateški važnih pravaca bila je željeznička pruga Zagreb – Dugo Selo – Kutina – Novska, koja je omogućavala promet prema Slavoniji i dalje prema istoku.
Željeznica nije služila samo prijevozu putnika.
Njome su se prevozili vojnici, oružje, streljivo, hrana i drugi materijal potreban za održavanje vojnog sustava.
Zbog toga su kolodvori, mostovi, skretnice i pojedine dionice pruge bili pod stalnim vojnim nadzorom.
Popovača se nalazila upravo na tom važnom prometnom pravcu.
Njezina željeznička postaja i položaj između Križa i Kutine učinili su je značajnom točkom vojne obrane i partizanskih operacija.
Dok su njemačke i postrojbe NDH nastojale održati promet i osigurati uporišta, partizanske su snage napadale željezničku infrastrukturu.
U takvim okolnostima nastao je dokument koji danas omogućuje rekonstrukciju događaja iz listopada 1943.
Izvještaj od 19. listopada – što je partizansko zapovjedništvo znalo o Popovači?
Štab Druge narodnooslobodilačke brigade Druge operativne zone NOV i PO Hrvatske sastavio je 19. listopada 1943. opsežan izvještaj o vojnoj situaciji i provedenim akcijama.
Dokument nosi operativni broj 14/43.
Potpisali su ga zapovjednik brigade Nikola Kličković i politički komesar Josip Horvat.
Izvještaj je objavljen u Zborniku dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom V., knjiga 20., kao dokument broj 118, na stranicama 408–413.
Sačuvani tekst sadrži informacije o rasporedu protivničkih snaga, naoružanju, obrambenim položajima, partizanskim akcijama i unutarnjem stanju brigade.
Posebno su zanimljivi podaci o Popovači.
Prema obavještajnim procjenama brigade, na njezinu se željezničkom kolodvoru nalazilo približno 150 njemačkih vojnika.
Dokument također navodi da je postaja bila minirana, ali ne objašnjava detalje ni svrhu postavljenih eksplozivnih sredstava.
U izvještaju se spominju i domobransko-ustaška uporišta u Ivanić-Gradu, Križu, Novoselcu, Kutini i Popovači.
Na širem području željezničke pruge bili su izgrađeni bunkeri, a pojedini položaji bili su zaštićeni bodljikavom žicom i minskim poljima.
Posebno se navode bunkeri kod mosta na rijeci Česmi, postaje Ludina–Vidrenjak te kod Gračenice i Repušnice.
Neki od njih bili su građeni od opeke i betona, opremljeni strojnicama i drugim oružjem.
Ti podaci pokazuju koliko je ozbiljno vojna vlast pristupala zaštiti željezničkog prometa.
Ipak, riječ je o procjenama partizanske obavještajne službe. Bez usporedbe s njemačkim ili domobranskim dokumentima ne možemo potvrditi točan broj pripadnika pojedinih posada.
Izvor 1 Zbornik NOR-a – tom V., knjiga 20. Izvještaj Štaba Druge NO brigade od 19. listopada 1943. Izvorni ratni izvještaj, dokument 118, stranice 408–413. Podaci o uporištima, njemačkoj posadi u Popovači, rušenju pruge i planiranom napadu. Otvori izvor ↗
14. listopada 1943. – više od kilometra porušene pruge kod Ludine
Nekoliko dana prije akcije kod Popovače partizanske su snage izvele veliku diverziju na drugom dijelu istoga prometnog pravca.
Prema izvještaju, 14. listopada II. bataljun brigade, zajedno s civilima, sudjelovao je u rušenju željezničke pruge između postaje Ludina–Vidrenjak i mosta na Česmi.
Prvi bataljun i dio drugog osiguravali su radove.
U dokumentu se navodi da je porušeno više od 1.000 metara pruge.
Partizansko zapovjedništvo tvrdi da promet do trenutka sastavljanja izvještaja još nije bio uspostavljen.
Tijekom akcije snage iz Križa otvorile su topničku vatru prema području rušenja.
Kada su se partizani i civili približili željezničkoj postaji Ludina–Vidrenjak, iz obližnjih bunkera otvorena je vatra.
Izvještaj bilježi da su civili pobjegli i da ih partizani nisu uspjeli zadržati.
To je posebno zanimljiv podatak.
Pokazuje da rušenje željezničke infrastrukture nije uvijek bilo isključivo vojna akcija profesionalno organiziranih postrojbi.
U pojedinim aktivnostima sudjelovali su i civili, izloženi stvarnoj opasnosti.
Međutim, iz dokumenta nije moguće utvrditi jesu li svi sudjelovali dragovoljno, pod političkim pritiskom ili na neki drugi način.
U istom izvještaju navodi se da je na postaji zaplijenjen poljski telefon te da je sama postaja zapaljena.
Bila je to jedna od akcija kojima su partizanske jedinice nastojale onemogućiti promet na željezničkoj pruzi.
Izvor 2 Građa za povijest NOP-a – knjiga VI. Rušenje pruge Ludina–Vidrenjak 14. listopada 1943. Ponovno objavljen izvještaj brigade od 19. listopada, stranica 582, s pojedinostima o rušenju pruge, civilima i reakciji snaga iz Križa. Otvori izvor ↗
18. listopada 1943. – rušenje pruge između Popovače i Gračenice
Četiri dana poslije uslijedila je nova akcija.
Ovaj put izravno na području Popovače.
U izvještaju je pod datumom 18. listopada 1943. navedeno da je II. bataljun Druge narodnooslobodilačke brigade rušio željezničku prugu između postaja Popovača i Gračenica.
Prema zapovjedništvu brigade, porušeno je približno 500 metara željezničke pruge.
Za vrijeme rušenja I. bataljun organizirao je osiguranje prema Popovači i Kutini.
U akciji je sudjelovala i njemačka partizanska četa koja se privremeno nalazila u sastavu brigade.
Izvještaj navodi da su snage iz Popovače dvaput pokušale krenuti prema mjestu rušenja pruge.
Oba su pokušaja, prema partizanskom zapovjedništvu, bila odbijena.
Pokušala je intervenirati i posada iz Kutine, ali ni ona nije uspjela doprijeti do mjesta akcije.
Iz smjera Popovače djelovali su teški minobacači.
Unatoč tome, izvještaj tvrdi da tijekom akcije među partizanskim borcima nije bilo poginulih ni ranjenih.
Iako ti navodi omogućuju rekonstrukciju vojnog postupanja, ostaju otvorena pitanja o razmjerima materijalne štete, vremenu trajanja prekida prometa i eventualnim gubicima protivničkih snaga.
Navedene pojedinosti nisu potvrđene neovisnim izvještajem njemačkog ili domobranskog zapovjedništva za isti dan.
Izvor 3 Građa za povijest NOP-a – knjiga VI. Popovača i Gračenica – rušenje pruge 18. listopada 1943. Dokument 181, stranice 582–583. Opis rušenja približno 500 metara pruge, zasjede prema Popovači i Kutini te sudjelovanja njemačke partizanske čete. Otvori izvor ↗
Popovača 1943. – njemačka okupacijska posada protiv partizana kojima su pomagali njemački antifašisti
U listopadu 1943. godine na području Popovače dogodila se neobična ratna epizoda: dok su njemačke okupacijske snage, zajedno s postrojbama NDH, osiguravale željezničku prugu, među partizanskim borcima koji su tu prugu napadali nalazili su se i Nijemci.
Riječ je o pripadnicima njemačke partizanske čete „Ernst Thälmann”, osnovane 15. kolovoza 1943. u Slatinskom Drenovcu, na području Slavonije.
Četu su činili pripadnici njemačke nacionalne manjine koji su se protivili nacističkoj politici, kao i pojedini prebjezi iz njemačkih vojnih postrojbi. Među borcima bilo je i pripadnika drugih nacionalnosti.
Ime je dobila po Ernstu Thälmannu, njemačkom komunističkom političaru kojega su nacisti zatvorili 1933., a ubili u koncentracijskom logoru Buchenwald 1944. godine.
Prema povijesnoj literaturi, u četi se zapovijedalo njemačkim jezikom. Njezini pripadnici nosili su partizansku petokraku, ali su koristili i njemačke nacionalne boje.
Kako su se njemački partizani našli kod Popovače?
Odgovor donosi izvorni izvještaj Štaba Druge narodnooslobodilačke brigade od 19. listopada 1943.
U njemu se navodi da se njemačka četa privremeno nalazila u sastavu brigade, prvenstveno radi lakšeg kretanja tijekom propagandnih aktivnosti.
Međutim, njezini pripadnici sudjelovali su i u oružanim akcijama.
Tijekom rušenja približno 500 metara željezničke pruge između Popovače i Gračenice, 18. listopada 1943., njemačka partizanska četa, pojačana partizanskim puškomitraljeskim odjeljenjima, osiguravala je mjesto izvođenja diverzije.
Prema izvještaju, dvaput je odbila snage koje su pokušavale spriječiti rušenje pruge.
Istodobno se na željezničkoj postaji Popovača, prema procjeni partizanskog zapovjedništva, nalazilo oko 150 njemačkih vojnika.
Tako su se na suprotnim stranama vojnog sukoba našli pripadnici iste nacionalnosti, ali različitih vojnih i političkih organizacija.
Važno je ipak razlikovati opću prisutnost njemačkih snaga u Popovači od neposrednog sastava postrojbi koje su pokušale spriječiti rušenje pruge. Izvještaj ne omogućuje pouzdanu identifikaciju nacionalnosti svakog sudionika tih okršaja.
Ova ratna epizoda pokazuje da njemačka nacionalna pripadnost nije automatski značila podršku Hitleru ili pripadnost nacističkoj vojsci.
Partizanska patrola ušla u Popovaču i zarobila dvojicu domobrana
Izvještaj sadrži još jednu manje poznatu epizodu.
Istoga dana, 18. listopada, jedna partizanska patrola upućena je u izviđanje prema Popovači.
Prema zapovjedništvu brigade, patrola je uspjela ući u samo vojno uporište.
U blizini jednoga bunkera zarobila je dvojicu domobrana.
Tom je prilikom, prema izvještaju, zaplijenjen jedan karabin i dvije ručne bombe.
Ovaj podatak otvara pitanje razine nadzora i osiguranja unutar tadašnjeg uporišta.
Ako je izvještaj točan, manja partizanska skupina uspjela se približiti jednom od branjenih položaja i izvesti zarobljavanje bez podizanja opće uzbune prije samog prilaska.
Međutim, nemamo podatke o identitetu dvojice zarobljenih domobrana, njihovim postrojbama ni daljnjoj sudbini.
To ostaje jedno od pitanja za dodatno arhivsko istraživanje.
Planiran napad na Popovaču – zašto nije izveden?
Posebno zanimljiv dio izvještaja odnosi se na rasprave unutar partizanskog zapovjedništva.
Brigada je prethodno dobila informacije o mogućem pokretu protivničkih snaga iz Kutine, Popovače i Križa prema području Okola.
Raspolagalo se podacima da bi u akciji mogle sudjelovati motorizirane snage, uključujući tenkove i oklopni vlak.
Unutar zapovjedništva postojala su različita mišljenja o načinu djelovanja.
Politički komesar zagovarao je postavljanje zasjede kod Okola.
Zapovjednik brigade i njegov zamjenik smatrali su da takva akcija ne bi imala dovoljno izgleda za uspjeh, osobito zbog tenkova i otvorenog ravničarskog terena.
Umjesto toga predlagali su napad na uporište Popovača.
Izvještaj navodi da je brigada već raspolagala nacrtom uporišta, rasporedom snaga i naoružanja.
Dakle, postojala je određena obavještajna priprema za napad.
Ali plan nije ostvaren.
Nakon izviđačke akcije, tijekom koje su zarobljena dvojica domobrana, Popovačom se proširila vijest da bi partizani tijekom noći mogli napasti mjesto.
Prema vlastitom izvještaju, zapovjedništvo je zbog toga odustalo od napada.
Umjesto napada na samo uporište izvedeno je rušenje željezničke pruge.
Ova pojedinost otkriva koliko su glasine, izviđanje, obavještajni podaci i procjena rizika mogli utjecati na vojne odluke.
Popovača je u listopadu 1943. bila predviđena kao mogući cilj partizanskog napada, ali prema sačuvanom izvještaju taj plan nije proveden.
Izvor 5 Zbornik NOR-a – izvještaj 19. listopada 1943. Pripreme napada na Popovaču i odustajanje od plana Dokument 118, stranica 412. Različita mišljenja u zapovjedništvu o zasjedi kod Okola, planiranju napada na Popovaču i razlogu odustajanja. Otvori izvor ↗
Što izvještaj otkriva o problemima unutar partizanske brigade?
Ratni izvještaji često naglašavaju uspješne operacije i neprijateljske gubitke.
Međutim, dokument od 19. listopada 1943. sadrži i vrlo otvorenu samokritiku.
Zapovjedništvo priznaje da brigada nije postigla sve planirane vojne ciljeve.
Posebno se analiziraju nedostaci tijekom neuspjelog napada na Nartu, gdje je podcijenjena snaga protivničkog pojačanja.
Izvještaj također spominje teškoće s obavještajnim vezama i nedostatak pouzdanih informacija.
Zanimljivo je i priznanje da su dezerterstva i dalje predstavljala problem.
Pojedini borci napuštali su postrojbu bez odobrenja i odlazili kućama.
Zapovjedništvo razmatralo je upućivanje posebnih ljudi koji bi takve dezertere pronašli i priveli.
Spominje se i potreba za dodatnim ljudstvom, stvaranjem tehničke čete te boljom obukom u rukovanju strojnicama i minobacačima.
Ti podaci pružaju drukčiju sliku ratne svakodnevice.
Partizanske postrojbe nisu bile oslobođene unutarnjih nesuglasica, problema s disciplinom, nedostatka opreme i slabosti u zapovijedanju.
To pokazuje zašto su izvorni dokumenti važniji od naknadnih pojednostavljenih prikaza ratnih događaja.
Izvor 6 Građa za povijest NOP-a – knjiga VI. Unutarnje stanje Druge narodnooslobodilačke brigade Dokument 181, stranice 583–585. Problemi zapovijedanja, neuspjeh kod Narte, dezerterstva i organizacija vojne obuke. Otvori izvor ↗
Povijesna nedoumica – 16. ili 18. listopada 1943.?
Usporedba izvora otkriva i jednu zanimljivu razliku.
Izvještaj Štaba Druge narodnooslobodilačke brigade, sastavljen 19. listopada 1943., rušenje približno 500 metara pruge između Popovače i Gračenice izričito datira 18. listopada.
Međutim, povjesničar vojnog djelovanja i autor Vukašin Karanović u knjizi Treći diverzantski odred 1941.–1945., objavljenoj 1984., opisuje akciju od 16. listopada.
U toj se rekonstrukciji spominju II. bataljun Prve moslavačke brigade, diverzanti i njemačka partizanska četa „Ernst Thälmann”.
Podudarnost mjesta, duljine porušene pruge i sudjelovanja njemačke postrojbe upućuje na mogućnost da se radi o istoj akciji.
No postoje razlike u datumu i nazivu postrojbe.
Bez dodatne usporedbe operativnih zapovijedi, dnevnih izvještaja i arhivskog gradiva nije moguće sa sigurnošću objasniti nastanak tih razlika.
Za sada je najpreciznije navesti da neposredni brigadni izvještaj donosi datum 18. listopada, dok kasnija historiografska obrada navodi 16. listopada.
Razlika je važna upravo zato što dokumentarnu povijest ne treba prilagođavati unaprijed oblikovanom zaključku.
Izvor 7 Vukašin Karanović – Treći diverzantski odred Treći diverzantski odred 1941.–1945., Ivanić-Grad, 1984. Monografija diverzantskog djelovanja na području Moslavine. U poglavlju o listopadskim akcijama 1943. rušenje pruge Popovača–Gračenica datira 16. listopada. Otvori izvor ↗
Povijest Popovače nije završila jednim vojnim izvještajem
Akcije iz listopada 1943. samo su dio složenije ratne povijesti Popovače.
Na tom su se području tijekom Drugoga svjetskog rata izmjenjivale vojne operacije, napadi na prometnice, pokušaji zauzimanja uporišta i politička previranja.
O tome svjedoče brojni dokumenti iz ratnih zbirki, ali i kasnija historiografska istraživanja.
Posebno je važna knjiga Dražena Kovačevića Popovača tijekom Drugog svjetskog rata i poraća (1941.–1947.), objavljena 2018. godine.
Autor je tijekom višegodišnjeg istraživanja koristio vojnu i drugu arhivsku građu, sudske dokumente, matične knjige, župne i školske spomenice te lokalna svjedočanstva.
Knjiga donosi opsežnu kronologiju ratnih i poratnih događaja te poimeničnu evidenciju stradalih.
Ona predstavlja važan izvor za daljnje razumijevanje ratnih sudbina stanovnika Popovače.
Pritom je potrebno naglasiti da konkretne navode te monografije o akciji od 18. listopada nismo mogli usporediti jer njezin cjeloviti tekst nije bio dostupan za pregled.
Ipak, njezino postojanje pokazuje da povijest ovoga kraja raspolaže ozbiljnom dokumentacijskom građom koju vrijedi dodatno istraživati.
Izvor 8 Grad Popovača Dražen Kovačević – Popovača tijekom Drugog svjetskog rata i poraća Službena objava Grada Popovače od 25. ožujka 2019. o predstavljanju opsežne povijesne monografije, arhivskoj građi i istraživanju ratnih i poratnih stradanja. Otvori izvor ↗
Zaključak – što se događalo uz prugu kojom danas prolaze vlakovi?
Osamdeset i tri godine nakon događaja iz listopada 1943. željeznička pruga kroz Popovaču i dalje povezuje Moslavinu s ostatkom Hrvatske.
Današnjem putniku ili prolazniku teško je zamisliti da se na istom prometnom pravcu nekada nalazio niz bunkera, minskih polja i vojnih položaja.
Još je teže zamisliti da su tijekom jedne listopadske noći i dana stotine metara pruge bile predmet oružanih sukoba.
Sačuvani dokument pokazuje da su partizanske snage 18. listopada 1943. prijavile rušenje približno 500 metara kolosijeka između Popovače i Gračenice.
Tijekom akcije osiguranje je pružala i njemačka antifašistička četa.
Istoga dana, prema izvještaju, partizanska patrola ušla je u Popovaču i zarobila dvojicu domobrana.
Planirani napad na samo uporište nije izveden.
No jednako su vrijedne i pojedinosti koje na prvi pogled ostaju u sjeni vojne akcije.
Razlike u procjenama zapovjedništva, problemi s disciplinom, nepouzdane obavještajne veze i strah civila tijekom rušenja pruge otkrivaju složenost ratne svakodnevice.
Sve to predstavlja dio povijesti Popovače koji ne bi trebao ostati ograničen samo na vojne arhive i stručnu literaturu.
Jer povijest jednoga mjesta ne čine samo velike bitke i poznati vojskovođe. Čine je i događaji uz kolodvore, mostove, seoske putove i ulice kojima danas prolaze nove generacije.
Zato je važno čuvati dokumente, uspoređivati izvore i razlikovati ono što znamo od onoga što još treba istražiti.
Popovača iz listopada 1943. nije samo točka na staroj vojnoj karti.
Ona je dio hrvatske povijesti, sa svim njezinim složenostima, sukobima i ljudskim sudbinama.
Skrivena povijest – događaji, dokumenti i činjenice.
Urednička napomena o dokumentaciji
Temelj članka čini izvještaj Štaba Druge narodnooslobodilačke brigade od 19. listopada 1943., objavljen u Zborniku dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom V., knjiga 20., dokument 118, stranice 408–413.
Isti izvještaj objavljen je i u zbirci Građa za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941.–1945., knjiga VI., Zagreb, 1987., dokument 181, stranice 580–586.
To su dva izdanja istog dokumenta, a ne dva neovisna svjedočanstva.
Za usporedbu korištena je i monografija Vukašina Karanovića Treći diverzantski odred 1941.–1945. iz 1984. godine.
Izravni njemački ili domobranski izvještaj koji bi neovisno potvrdio sve detalje akcije od 18. listopada nije pronađen među pregledanim izvorima.
Podaci o gubicima, broju vojnika i uspješnosti borbenih djelovanja zbog toga su pripisani izvjestiteljima, bez predstavljanja kao potpuno neovisno utvrđenih činjenica.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
About the Author
