Na današnji dan prije 85 godina Split je bio pod talijanskom fašističkom okupacijom. Dok su okupacijske vlasti organizirale svečanosti u povodu obljetnice Mussolinijeva Pohoda na Rim, pripadnici splitskih ilegalnih antifašističkih skupina izveli su tri bombaška napada na talijanske vojne patrole. Sačuvana ratna kronika bilježi imena sudionika, mjesta napada i događaje koji otkrivaju kako je izgledao svakodnevni život grada pod okupacijom.
Listopad 1941. – grad koji više nije odlučivao o svojoj sudbini
Split je u jesen 1941. živio u stvarnosti koju njegovi stanovnici samo nekoliko mjeseci ranije nisu mogli ni zamisliti.
U travnju te godine snage sila Osovine napale su Kraljevinu Jugoslaviju. Nakon sloma jugoslavenske vojske talijanske postrojbe zaposjele su Split i znatan dio Dalmacije.
Dolazak talijanske vojske nije značio samo promjenu vojne vlasti.
Ubrzo se pokazalo da fašistička Italija nema namjeru privremeno upravljati okupiranim područjem, nego ga dugoročno uključiti u vlastiti državni i politički sustav.
Sudbina Splita dodatno je određena 18. svibnja 1941. potpisivanjem Rimskih ugovora između poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića i talijanskog diktatora Benita Mussolinija.
Tim je ugovorima Italiji prepušten velik dio hrvatske jadranske obale, uključujući Split, Šibenik, dijelove Hrvatskog primorja i brojne dalmatinske otoke.
Iako je za Split bilo predviđeno određeno sudjelovanje vlasti NDH u upravi, takvo rješenje nikada nije stvarno provedeno.
Grad je ostao pod talijanskom upravom.
Rimski ugovori nisu predstavljali tek teritorijalno razgraničenje dviju savezničkih država. Za hrvatsko stanovništvo dijelova Dalmacije značili su gubitak političke samostalnosti i početak sustavnog nametanja talijanskog nacionalnog identiteta.
Izvor 1 Hrvatska enciklopedija – LZMK Rimski ugovori od 18. svibnja 1941. Enciklopedijski prikaz ugovora između NDH i fašističke Italije, teritorijalnih promjena i posebnog položaja grada Splita. Otvori izvor ↗
Talijanizacija Splita – okupacija koja je ulazila u svakodnevni život
Talijanska okupacijska vlast nije se zadržala samo na vojnim postrojbama i policijskom nadzoru.
Mijenjali su se nazivi ulica, talijanski jezik uvodio se u administraciju i javni prostor, a hrvatska kulturna i sportska društva bila su izložena zabranama i ograničenjima.
Na javnim zgradama isticane su talijanske državne i fašističke oznake. U grad su dolazili novi službenici, policijski dužnosnici i predstavnici okupacijskog režima.
Posebnu važnost vlasti su pridavale školstvu i odgoju mladih.
Nametanje talijanskog jezika, utjecaj na nastavu i pokušaji uključivanja djece i mladeži u fašističke organizacije bili su dio šire politike talijanizacije.
Za brojne Splićane okupacija je tako postajala vidljiva već pri izlasku iz vlastitoga doma.
Mijenjali su se nazivi ulica kojima su prolazili, jezik službenih obavijesti koje su morali čitati i pravila ponašanja u javnosti.
Povjesničar Zdravko Dizdar u znanstvenom radu Italian Policies Toward Croatians in Occupied Territories During the Second World War analizira upravo takvu politiku talijanskih vlasti prema hrvatskom stanovništvu tijekom Drugoga svjetskog rata.
Dizdar pokazuje da je talijanska politika na okupiranim hrvatskim prostorima uključivala nacionalni pritisak, represiju i nastojanja da se ta područja trajno povežu s Italijom.
Izvor 2 Zdravko Dizdar – Review of Croatian History Italian Policies Toward Croatians in Occupied Territories During the Second World War Izvorni znanstveni rad objavljen 2005. godine, stranice 179–210. Analiza talijanske okupacijske politike, represije i talijanizacije hrvatskih područja. Otvori izvor ↗
Policijski sat, prijetnje i nagrade za doušnike
Do jeseni 1941. Split je već bio grad pojačanog policijskog nadzora.
Talijanske vlasti provodile su pretrese, uhićenja i ograničenja kretanja, nastojeći spriječiti širenje ilegalnog otpora.
Posebno je zanimljivo što ratna kronika bilježi događaje samo nekoliko dana prije bombaških napada od 28. listopada.
Dana 21. listopada talijanski prefekt Paolo Zerbino objavio je naredbu o zabrani kretanja gradom od 18 sati navečer do 6 sati ujutro.
U proglasu se prijetilo smrću onima koji ne poslušaju predstavnike vlasti ili pruže utočište osobama koje je okupacijski režim smatrao napadačima.
Već sljedećeg dana, 22. listopada, objavljene su novčane nagrade za prijavljivanje osoba osumnjičenih za narušavanje javnog reda.
Nagrade su iznosile od 10.000 do 50.000 talijanskih lira.
Pritom je prijaviteljima ponuđena mogućnost očuvanja anonimnosti.
Takve mjere pokazuju atmosferu straha i nepovjerenja koju je okupacijska vlast pokušavala uspostaviti.
Građani nisu morali strahovati samo od policije i vojske. Postojala je i opasnost od prijava, doušnika i odmazde zbog stvarne ili pretpostavljene povezanosti s ilegalnim pokretom.
Samo dva dana prije napada, 26. listopada, u Splitu je osnovan i prvi odred fašističke milicije MVSN, poznate kao Crne košulje.
Okupacijski sustav time je dodatno učvršćivao svoju prisutnost u gradu.
Izvor 3 Antifašistički Split – Ratna kronika 1941.–1945. Listopad 1941. – policijski sat, represija i fašistička milicija Digitalizirana ratna kronika s događajima od 21. do 26. listopada 1941., uključujući naredbe prefekta Paola Zerbina, nagrade za dojave i osnivanje fašističke milicije. Otvori izvor ↗
28. listopada – Mussolinijeva obljetnica u okupiranom Splitu
Datum 28. listopada imao je posebno značenje za talijanske fašiste.
Toga dana obilježavala se godišnjica Pohoda na Rim iz 1922. godine, događaja kojim je Benito Mussolini otvorio put preuzimanju vlasti u Italiji.
Devetnaest godina poslije fašistički režim svoju je političku obljetnicu odlučio svečano obilježiti i u okupiranom Splitu.
Prema sačuvanoj ratnoj kronici, na gradskoj Obali postavljene su talijanske zastave, a brojni dućani i pojedini stanovi bili su ukrašeni.
Gradom je prošla organizirana povorka fašista uz pjevanje fašističkih pjesama.
U splitskoj stolnoj crkvi održana je misa za poginule fašiste.
Istoga je dana u blizini Marjana otvoreno sastajalište talijanske fašističke omladine, organizacije Gioventù Italiana del Littorio, nazvano po Tommasu Gulliju.
Sve navedeno pokazuje da se nije radilo samo o prolasku vojne povorke.
Okupacijska vlast nastojala je obilježiti prostor grada svojim simbolima, organizacijama i javnim manifestacijama.
No upravo toga dana dogodilo se nešto što nije bilo predviđeno programom fašističkog slavlja.
Splitskim ulicama odjeknule su tri bombe.
Izvor 4 Ratna kronika Splita – 28. listopada 1941. Fašistička proslava Pohoda na Rim u Splitu Kronološki zapis o talijanskim zastavama, fašističkoj povorci, misi za poginule fašiste i otvaranju sastajališta fašističke omladine. Otvori izvor ↗
Tri bombaška napada na talijanske okupacijske patrole
Dok su fašističke vlasti organizirale obljetničke svečanosti, pripadnici ilegalnih udarnih grupa izveli su tri napada na talijanske vojne snage.
Događaji su zabilježeni u Ratnoj kronici Splita 1941.–1945., u zapisu za 28. listopada.
Prvi napad – Vrhmanuška ulica
Prva bomba bačena je u Vrhmanuškoj ulici, današnjoj Tolstojevoj.
Prema kronici, napad je izveo Nikola Subota, pripadnik ilegalne udarne grupe.
Meta je bila patrola sastavljena od talijanskih karabinjera i vojnika.
Napad se dogodio u gradskom prostoru u kojem su okupacijske vlasti već provodile nadzor i potrage za članovima ilegalnih organizacija.
Drugi napad – Balkanska ulica
Približno dva sata nakon prvog napada uslijedila je nova eksplozija.
Ovoga puta mjesto napada bila je Balkanska ulica, u vrijeme okupacije nazvana Via Roma, na području današnje Vukovarske ulice.
U blizini Higijenskog zavoda pripadnici udarne grupe Ante Buble i Veljko Neškovčin bacili su bombu na patrolu talijanske divizije Cacciatori delle Alpi.
Riječ je bila o postrojbi talijanske vojske koja je sudjelovala u okupacijskom sustavu na području Dalmacije.
Treći napad – kod splitske ribarnice
Istoga dana zabilježen je i treći bombaški napad, ovoga puta na području splitske ribarnice.
Kronika ne navodi ime osobe koja je bacila treću bombu niti donosi dovoljno podataka za detaljniju rekonstrukciju samog događaja.
Zbog toga nije moguće pouzdano utvrditi sve okolnosti tog napada samo na temelju dostupnog kronološkog zapisa.
Prema istome izvoru, talijanske su snage otvorile vatru na pripadnike udarnih grupa, ali nisu uspjele pogoditi napadače.
Važno je naglasiti da kronika za taj dan ne donosi pouzdan zbirni broj poginulih ili ranjenih osoba.
Stoga se broj žrtava ne smije naknadno pretpostavljati niti preuzimati iz zapisa o drugim bombaškim akcijama koje su se u Splitu dogodile tijekom studenoga.
Tri napada 28. listopada 1941. predstavljala su izravan oružani izazov talijanskoj okupacijskoj vlasti upravo na dan njezine velike političke proslave.
Izvor 5 Antifašistički Split – Ratna kronika 1941.–1945. Tri bombaška napada u Splitu 28. listopada 1941. Kronološki zapis koji navodi Nikolu Subotu, Antu Bublu i Veljka Neškovčina, lokacije triju napada te odgovor talijanskih okupacijskih snaga. Otvori izvor ↗
Tko su bili splitski ilegalci?
Oružane akcije iz listopada 1941. nisu nastale spontano niti su bile djelo nepovezanih pojedinaca.
U Splitu su već tijekom proljeća i ljeta djelovale organizirane ilegalne komunističke i antifašističke skupine.
Njihovu važnu organizacijsku jezgru činili su članovi Komunističke partije Hrvatske i Saveza komunističke omladine Jugoslavije, poznatog kao SKOJ.
U gradskim uvjetima razvijane su različite metode otpora.
One su uključivale širenje ilegalnih letaka, pisanje antifašističkih parola, prikupljanje oružja, prekidanje komunikacijskih veza, sabotaže te oružane napade na okupacijske postrojbe.
Dana 7. svibnja 1941., na blagdan svetoga Dujma, na Marjanu je organiziran jedan od prvih splitskih ilegalnih udarnih odreda.
U njegovu su radu sudjelovali ljudi koji će poslije imati važnu ulogu u oružanom otporu talijanskoj okupaciji.
Među njima se spominje i Veljko Neškovčin, jedan od sudionika napada od 28. listopada.
U tom se razdoblju otpor razvijao u iznimno opasnim okolnostima.
Pripadnici ilegalnih skupina morali su održavati međusobne veze, skrivati oružje i izbjegavati policijski nadzor.
Svaka pogreška mogla je značiti uhićenje, mučenje, dugogodišnju zatvorsku kaznu ili smrt.
Istodobno, oružane akcije izvođene u naseljenim gradskim ulicama nosile su i stvarnu opasnost za civilno stanovništvo.
Zbog toga povijesno vrednovanje takvih događaja mora uključiti i cilj otpora okupaciji i moguće posljedice primijenjenih metoda.
Izvor 6 Ratna kronika Splita – 1941. Organiziranje splitskih ilegalnih udarnih grupa Prikaz nastanka i djelovanja ilegalnih skupina, organiziranja udarnih odreda te sabotaža i oružanog otpora talijanskoj okupaciji tijekom 1941. Otvori izvor ↗
Od listopadskih napada do velike akcije 9. studenoga
Napadi od 28. listopada nisu označili završetak oružanog djelovanja splitskih ilegalaca.
Naprotiv, tijekom sljedećih dana zabilježeno je više novih diverzija, eksplozija i sukoba s okupacijskim snagama.
Posebno važan događaj dogodio se 9. studenoga 1941. godine.
Tada je u Tartaljinoj ulici izveden bombaški napad na talijansku vojnu glazbu i njezinu pratnju.
Akcija je organizirana uz sudjelovanje Rade Končara, istaknutog dužnosnika Komunističke partije Hrvatske.
Prema kronici, u toj su akciji ranjena 24 talijanska vojnika.
Među sudionicima ponovno se nalazio Veljko Neškovčin.
Tijekom povlačenja bio je ranjen i uhićen, a nekoliko dana poslije podlegao je ozljedama.
Talijanske okupacijske vlasti odgovorile su masovnim uhićenjima. Prema kronici, tijekom noći i sljedećeg dana uhićena su još 143 građanina.
Taj događaj pokazuje koliko su se brzo u Splitu izmjenjivali oružani napadi i represivne mjere okupacijske vlasti.
Ipak, treba jasno razlikovati dvije akcije.
Bombaški napadi od 28. listopada i napad na talijansku vojnu glazbu 9. studenoga 1941. dva su različita povijesna događaja.
Njihovo poistovjećivanje dovelo bi do pogrešnog pripisivanja broja ranjenih, uhićenih i drugih posljedica.
Izvor 7 Savez antifašističkih boraca i antifašista RH Prepad na talijansku vojnu glazbu – 9. studenoga 1941. Povijesni prikaz akcije u Tartaljinoj ulici, sudjelovanja Veljka Neškovčina i drugih ilegalaca te represivnih mjera koje su slijedile. Otvori izvor ↗
Kako je izgledao život običnih Splićana?
Umetnuti povijesnu fotografiju splitske Rive, Pjace, ribarnice ili civilnog stanovništva za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
Kada govorimo o otporu okupaciji, često se usredotočujemo na vojne i političke događaje.
No ratne kronike otkrivaju i drugu stranu povijesti: svakodnevicu građana koji nisu izravno sudjelovali u oružanim sukobima.
Za njih je okupacija značila život između policijskih zabrana, nestašica, nesigurnosti i straha od mogućih uhićenja.
Dijelovi javnog života bili su ograničeni, a gospodarske prilike postajale su sve teže.
Posebno je znakovit podatak iz kronike od 29. listopada 1941., samo dan nakon triju bombaških napada.
Talijanske okupacijske vlasti ponovno su odgodile otvaranje škola u Splitu.
Nastava, koja je prethodno bila najavljivana za rujan i listopad, nije započela prema planu.
Za roditelje i djecu to je značilo dodatnu neizvjesnost.
Iza velikih političkih parola i vojnih operacija odvijao se svakodnevni život ljudi koji su morali osigurati hranu, brinuti se o obiteljima, odlaziti na posao i pokušavati sačuvati određenu normalnost.
Upravo zato povijest okupiranog Splita ne čine samo imena vojnih zapovjednika, političkih dužnosnika i pripadnika ilegalnih skupina.
Čine je i tisuće običnih građana o čijim se svakodnevnim iskustvima mnogo manje govori.
Izvor 8 Ratna kronika Splita – 29. listopada 1941. Odgoda otvaranja splitskih škola pod talijanskom okupacijom Kronološki zapis o ponovnom odgađanju početka nastave u splitskim školama, neposredno nakon događaja od 28. listopada. Otvori izvor ↗
Što nam povijesni izvori mogu reći – a što još ne znamo?
Ratna kronika Splita vrijedan je povijesni izvor jer na jednom mjestu povezuje događaje, datume, svjedočanstva, dokumente i podatke iz ranije objavljene literature.
No takvu građu treba čitati kritički.
Knjiga Antifašistički Split – Ratna kronika 1941.–1945. objavljena je 2010. godine u izdanju Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Splita, pod uredništvom Marina Kuzmića.
Za događaje iz 1941. korišteni su, među ostalim, ranija Kronologija Splita 1941.–1945., radovi Drage Gizdića te Ljetopis grada Splita Antuna Kisića.
Kisićev ljetopis posebno je zanimljiv jer predstavlja kroničarski zapis o ratnoj svakodnevici grada. Prema bibliografiji knjige, riječ je o neobjavljenom rukopisu koji se čuva u knjižnici Muzeja grada Splita.
Za potpunu rekonstrukciju događaja od 28. listopada bilo bi korisno usporediti te zapise s izvornim talijanskim policijskim i vojnim izvještajima.
Takva usporedba mogla bi pomoći u razjašnjavanju pojedinosti koje digitalizirana kronika ne donosi, osobito identiteta sudionika trećeg napada, točnijeg vremena eksplozija i eventualnih posljedica.
Dok takva dokumentacija nije uspoređena, potrebno je ostati pri onome što dostupni izvori stvarno potvrđuju.
Povijest nije samo prenošenje zapisanoga. Ona zahtijeva i razumijevanje okolnosti u kojima su pojedini zapisi nastali.
Izvor 9 Ratna kronika Splita – bibliografija Dnevnici, kronike, arhivska građa i stručna literatura Bibliografski popis izvora korištenih u knjizi Antifašistički Split – Ratna kronika 1941.–1945., uključujući Antuna Kisića i Kronologiju Splita. Otvori izvor ↗
Zaključak – isti grad, dva različita prizora
Dana 28. listopada 1941. Split je bio pozornica dvaju potpuno različitih događaja.
Na jednoj strani nalazile su se okupacijske vlasti koje su javnim povorkama, zastavama, pjesmama i političkim organizacijama nastojale pokazati svoju moć.
Na drugoj su djelovale ilegalne skupine koje su se odlučile na oružani otpor.
Toga dana u Vrhmanuškoj ulici, Balkanskoj ulici i kod ribarnice odjeknule su tri bombe.
Imena Nikole Subote, Ante Buble i Veljka Neškovčina ostala su zapisana u ratnoj kronici.
Njihove akcije bile su dio šireg otpora talijanskoj fašističkoj okupaciji, ali i dio složene ratne stvarnosti u kojoj su oružani sukobi, represija i stradavanje civila postajali svakodnevica.
Osamdeset i pet godina poslije, ti događaji zaslužuju povijesno istraživanje bez ideološkog uljepšavanja i bez prešućivanja činjenica.
Borba protiv fašističke okupacije povijesna je činjenica. Jednako je važno razumjeti tko je u toj borbi sudjelovao, kako su akcije izvedene, kakve su posljedice imale i na temelju kojih ih dokumenata danas opisujemo.
Jer povijest Splita 1941. nije samo priča o okupatorima i ilegalcima.
To je i priča o ljudima koji su, usred velikoga svjetskog rata, pokušavali sačuvati vlastiti grad, jezik, dostojanstvo i pravo na budućnost.
Dok su 28. listopada 1941. fašisti slavili Mussolinija, Split je već bio grad u kojem se organizirao otpor njihovoj vlasti.
I to je dio hrvatske povijesti koji zaslužuje ostati zapamćen.
Skrivena povijest – događaji, dokumenti i činjenice.
Urednička napomena o izvorima
Temeljni izvor za rekonstrukciju triju bombaških napada jest Antifašistički Split – Ratna kronika 1941.–1945., Split, 2010., urednik Marin Kuzmić, zapis od 28. listopada 1941.
Za širi povijesni kontekst korišteni su Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, znanstveni rad Zdravka Dizdara iz 2005. godine i drugi navedeni izvori.
Podaci o događajima 28. listopada i 9. studenoga 1941. namjerno su razdvojeni kako se ne bi poistovjećivale dvije različite oružane akcije.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
About the Author
