Serija: Moslavina 1941.–1945. kroz izvorne vojne dokumente · 1. dio
Moslavina 1942.: Domobrani prijavili 17 poginulih partizana – što otkrivaju dokumenti druge strane?
Moslavina 1942.: prije točno 84 godine, 15. studenoga 1942., Zapovjedništvo Prve gorske divizije Hrvatskog domobranstva poslalo je brzojavku o borbama protiv partizanskih snaga na području Moslavine i Pakraca. U dokumentu se spominju položaji kod Male Bršljanice, Prokopa i Skupiduše, uporaba tenkova, zaplijenjeni ratni plijen i ljudski gubici. Posebnu pozornost privlači tvrdnja o 17 poginulih protivničkih boraca, koju dovode u pitanje podaci iz drugih dokumenata.
Sačuvani vojni izvještaji često predstavljaju jedan od najvažnijih izvora za rekonstrukciju događaja iz Drugoga svjetskog rata. Međutim, ratna zapovjedništva nisu uvijek raspolagala potpunim informacijama, a prijavljeni gubici protivničkih snaga nisu nužno odgovarali stvarnom stanju na bojištu.
Upravo takav primjer pronalazimo u dokumentima nastalima tijekom borbi u Moslavini sredinom studenoga 1942. godine.
Domobranska operacija u Moslavini
Prema izvještaju Zapovjedništva Prve gorske divizije od 15. studenoga 1942., domobranske postrojbe tijekom napredovanja kroz Moslavinu naišle su na snažniji partizanski otpor.
Dvije bojne dosegnule su crtu označenu kotama 309 i 371, dok se I. bojna nalazila na području sela Mala Bršljanica.
Istoga dana prema selu Prokop upućana je pojačana satnija s vodom tenkova na samovozima.
Zbog otpora partizanskih snaga zapovjedništvo je očekivalo da će konačni cilj operacije biti ostvaren tek sljedećega dana.
U brzojavci se navodi:
„Vlastiti gubici 2 ranjena od druge bojne.”
Domobransko zapovjedništvo istodobno je prijavilo zapljenu dviju pušaka, osam konja i 39.000 kuna.
O tijeku operacije obaviještene su i njemačke postrojbe u Kutini.
Navedeni podaci potvrđuju da je na širem moslavačkom području bila u tijeku organizirana vojna operacija s više angažiranih postrojbi i uporabom oklopnih sredstava.
Borbe kod manastira Pakra i položaja Skupiduša
Drugi dio iste brzojavke odnosi se na djelovanje dviju bojni IV. gorskog zdruga prema manastiru Pakra.
Prema domobranskom izvještaju, te su postrojbe završile akciju, a partizanske snage pružile su snažniji otpor na položaju Skupiduša, kota 413.
Zapovjedništvo je izvijestilo da su njegove snage imale četiri ranjena pripadnika.
Za protivničku stranu naveden je znatno veći broj gubitaka:
„Neprijateljski gubici 17 mrtvih.”
Ta je tvrdnja zabilježena u službenoj vojnoj brzojavci, ali predstavlja podatak koji je prijavilo domobransko zapovjedništvo, a ne neovisno utvrđen broj poginulih.
Upravo zbog toga posebno je zanimljiva napomena priređivača poslijeratne zbirke dokumenata.
Izvor: Domobranski izvještaj od 15. studenoga 1942. – Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, tom V., knjiga 9., Beograd, 1955., dokument br. 159, str. 451. Izvještaj Zapovjedništva Prve gorske divizije o operaciji na području Moslavine i borbama na području Pakraca. Pregled izvornog dokumenta – Biblioteka Znaci
Urednička napomena: Poginuo je samo jedan borac?
Domobranski izvještaj objavljen je u Zborniku dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, tom V., knjiga 9., kao dokument broj 159, na stranici 451.
Uz podatak o 17 poginulih protivničkih boraca priređivači su dodali napomenu:
„Netačno. Poginuo je samo jedan borac Prvog bataljona. Vidi dok. br. 82.”
Ova napomena izravno dovodi u pitanje točnost podatka iz domobranske brzojavke.
Ipak, potrebno je razlikovati ono što izvor izričito navodi od zaključaka koje bismo tek trebali dokazati.
Urednička napomena govori o jednom poginulom borcu Prvoga bataljuna, dok domobranska brzojavka navodi ukupno 17 poginulih protivničkih boraca.
Bez dodatnog utvrđivanja sastava postrojbi koje su se nalazile na području Skupiduše nije moguće potpuno isključiti mogućnost da se podaci odnose na različito definirane skupine sudionika borbe.
Napomena je zato važan dokaz postojanja proturječnih podataka, ali sama po sebi još ne omogućuje konačno utvrđivanje ukupnih gubitaka.
Izvor: Urednička napomena uz dokument br. 159 – Ista zbirka, str. 451, bilješka 6, koja upućuje na dokument br. 82.
Što je izvijestio Moslavački partizanski odred?
Pet dana poslije, 20. studenoga 1942., Štab Moslavačkoga partizanskog odreda sastavio je vlastiti izvještaj o akcijama i operaciji protiv njegovih snaga.
Dokument je bio upućen Štabu Prve operativne zone.
U njemu se navodi da je 14. studenoga započela operacija u kojoj je, prema partizanskoj procjeni, sudjelovalo više od 3.000 pripadnika Crne legije i Gorskog zdruga.
Partizansko zapovjedništvo spominje i uporabu tenkova, bacača i topova.
Prema istom izvještaju, borbe su trajale tri dana.
Odred je izvijestio da su njegove snage manevrirale terenom i nanosile protivniku gubitke, a da neprijateljske postrojbe nisu uspjele ostvariti svoje ciljeve.
Za vlastite gubitke Štab Moslavačkoga odreda naveo je:
„U borbama smo imali 4 mrtva i više ranjenih.”
U istom dokumentu spominje se i kasniji sukob 18. studenoga kod Velike Bršljanice, u kojem je, prema partizanskom izvještaju, jedan pripadnik odreda ranjen, a na protivničkoj strani zabilježen je jedan poginuli.
Dokument su potpisali politički komesar Franjo Knebl i zapovjednik Marijan Cvetković.
Izvor: Izvještaj Moslavačkoga partizanskog odreda od 20. studenoga 1942. – Ista zbirka, dokument br. 75, str. 226–227. Izvještaj Štaba Moslavačkoga NOP odreda o akcijama i vojnoj operaciji na području Moslavine. Pregled izvornog dokumenta – Biblioteka Znaci
Zašto se brojke razlikuju?
Usporedbom dostupnih dokumenata izdvajaju se tri podatka:
17 poginulih protivničkih boraca – prema domobranskom izvještaju za položaj Skupiduša, kota 413.
Jedan poginuli borac Prvoga bataljuna – prema uredničkoj napomeni uz domobranski dokument.
Četiri poginula i više ranjenih – prema izvještaju Moslavačkoga partizanskog odreda o trodnevnim borbama započetima 14. studenoga.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da jedna od sukobljenih strana nije točno prikazala gubitke.
Međutim, takav zaključak zahtijevao bi dodatne dokaze.
Domobranska brzojavka opisuje djelovanja na području Moslavine i Pakraca, uključujući operaciju prema manastiru Pakra.
Izvještaj Moslavačkoga partizanskog odreda odnosi se na borbe njegove postrojbe u Moslavini.
Zbog toga se navedene brojke ne mogu automatski uspoređivati kao da se sve odnose na potpuno iste borbe, jedinice i vremensko razdoblje.
Istodobno, urednička napomena uz brojku od 17 poginulih otvara opravdanu sumnju u točnost domobranske procjene.
Možemo li danas utvrditi stvarne gubitke?
Za pouzdano utvrđivanje stvarnih gubitaka trebalo bi dodatno istražiti izvještaje postrojbi koje su sudjelovale u borbama kod Skupiduše, ratne dnevnike, popise poginulih te druge dostupne vojne i lokalne izvore.
Posebnu pozornost zaslužuje dokument broj 82, na koji se pozivaju priređivači Zbornika.
Tek bi usporedba tih podataka omogućila pouzdaniju rekonstrukciju zbivanja.
Na temelju ovdje analiziranih izvora možemo potvrditi da su sredinom studenoga 1942. na širem području Moslavine i Pakraca vođene borbe između oružanih snaga NDH i partizanskih postrojbi.
Možemo potvrditi i da su njihova zapovjedništva ostavila različite podatke o ljudskim gubicima.
Međutim, ne možemo pouzdano potvrditi da je na položaju Skupiduša poginulo upravo 17 partizana, niti na temelju navedenih podataka dokazati da je ukupni broj poginulih na tom položaju iznosio samo jedan.
Povijest se ne piše na temelju samo jednog dokumenta
Ratni izvještaji vrijedni su povijesni izvori jer omogućuju uvid u događaje, zapovjedne odluke i informacije kojima su pojedine postrojbe raspolagale.
No njihova službena priroda ne znači da su svi navedeni podaci nužno točni.
U ratnim okolnostima broj poginulih protivničkih vojnika mogao se procjenjivati na temelju nepotpunih opažanja, posrednih dojava ili izvještaja podređenih postrojbi.
Jednako tako, ni izvještaji druge sukobljene strane ne smiju se automatski prihvaćati kao konačna istina.
Vjerodostojnost povijesnih podataka ne određuje pripadnost autora jednoj ili drugoj strani, nego mogućnost njihove provjere i usporedbe s drugim izvorima.
Upravo zato različiti podaci o borbama u Moslavini u studenome 1942. nisu razlog da jedan dokument odbacimo, a drugi nekritički prihvatimo.
Oni su razlog za nastavak istraživanja.
Ovaj članak prvi je nastavak istraživačke serije „Moslavina 1941.–1945. kroz izvorne vojne dokumente”, posvećene rekonstrukciji ratnih događaja na temelju sačuvanih dokumenata različitih izvora.