Pokolj u Lipi 30. travnja 1944. godine jedan je od najtežih ratnih zločina nad hrvatskim civilima tijekom Drugog svjetskog rata. U samo nekoliko sati njemačke nacističke i njima pridružene fašističke snage ubile su 269 stanovnika sela Lipa na Liburnijskom krasu, među njima 96 djece. Selo je opljačkano i spaljeno. Posebnost ovoga zločina jest činjenica da su sami počinitelji fotografirali svoje postupke, ostavivši iza sebe potresne dokumente o stradanju stanovništva.
Autor: Ivan Vohrić
Povijest Drugog svjetskog rata na hrvatskom prostoru obuhvaća zločine različitih vojnih i političkih snaga. Među njima su i zločini njemačkih okupacijskih postrojbi i njihovih saveznika nad civilnim stanovništvom. Lipa je jedan od osobito dobro dokumentiranih primjera. Sačuvane fotografije, svjedočanstva, zapovijedi i poslijeratna istraživanja omogućuju rekonstrukciju događaja, dok revizija popisa žrtava iz 2026. donosi dodatne podatke o ljudima koji su toga dana izgubili život. [1] [3]
Lipa u njemačkoj okupacijskoj zoni
Selo Lipa nalazi se na Liburnijskom krasu, na području današnje općine Matulji, nedaleko od slovenske granice. Prije Drugog svjetskog rata bilo je u sastavu Kraljevine Italije. Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. kontrolu nad područjem preuzela je nacistička Njemačka, uključivši ga u Operativnu zonu Jadransko primorje.
Njemačke snage provodile su vojne operacije protiv partizana, koji su na tom području djelovali gerilskim načinom ratovanja i oslanjali se na pomoć dijela lokalnog stanovništva. Uz njemačke postrojbe djelovale su i talijanske fašističke snage koje su nakon kapitulacije Italije nastavile suradnju s Nijemcima. Takve okolnosti prethodile su operaciji „Braunschweig”, tijekom koje je počinjen zločin u Lipi. [1] O složenosti vojnih odnosa između njemačkih okupacijskih postrojbi i partizana tijekom Drugog svjetskog rata svjedoče i dokumenti iz drugih hrvatskih krajeva. Jedan od primjera obrađen je u našem članku o njemačkim i domobranskim snagama u Popovači 1943. godine.
Küblerova zapovijed od 24. veljače 1944.
Za razumijevanje okolnosti pokolja posebno je važna zapovijed generala Ludwiga Küblera, zapovjednika 97. njemačkog korpusa, izdana 24. veljače 1944. godine. Poznata je pod nazivom „Deset zapovijedi”.
Prema dokumentaciji Memorijalnog centra Lipa pamti, zapovijed je dopuštala krajnje brutalne postupke u borbi protiv partizana. U njoj se opravdavala primjena svih sredstava koja pridonose vojnom uspjehu, a osobe koje dragovoljno pomažu partizanima označavane su kao one koje zaslužuju smrt.
Takve su odredbe stvarale okvir za represiju koja nije bila usmjerena samo protiv naoružanih protivnika, nego i protiv civilnog stanovništva. Dokument je sačuvan i izložen u stalnom postavu Memorijalnog centra Lipa pamti. [2]
Pokolj u Lipi: što se dogodilo 30. travnja 1944.?
Bila je nedjelja, 30. travnja 1944. godine. Stanovnici Lipe pripremali su se za uobičajene dnevne poslove i nedjeljni ručak. Prema rekonstrukciji Memorijalnog centra, toga su dana dvije mještanke, Katarina Kalčić i Ivanka Ujčić, namjeravale odnijeti mlijeko partizanima koji su se nalazili na obližnjem brdu Ravni.
Ivanka Ujčić krenula je ranije, noseći dijete na leđima. Tijekom uspona vidjela je vojnike kako iz smjera Rupe ulaze u selo. U Lipi je ubrzo započelo ubijanje stanovništva. Među prvim opisanim žrtvama bio je Jakov Smajla, ubijen na stepenicama vlastitoga doma. Njegova kći Marija uspjela se s četvero djece sakriti ispod stepenica. [1]
U sljedećih nekoliko sati počinjen je sustavan pokolj civilnog stanovništva. Ljudi su ubijani, njihova imovina i stoka odvožene su, a kuće i gospodarski objekti zapaljeni. Većina žrtava stradala je u takozvanoj Kvartirkinoj kući, na kućnom broju 20, na ulazu u selo. Na tome se mjestu danas nalaze zajednička kosturnica i spomenik žrtvama.
Prema podacima Memorijalnog centra, ubijeno je 269 civila, a tijekom napada i narednih dana spaljeno je svih 87 stambenih i 85 gospodarskih objekata. Lipa je ostala gotovo potpuno uništena. [1]
Tko su bile žrtve pokolja u Lipi?
Prema najnovijem revidiranom popisu, među 269 ubijenih stanovnika bilo je 167 osoba ženskog i 102 osobe muškog spola. Posebno je potresan podatak da je među njima bilo 96 djece, odnosno 44 djevojčice i 52 dječaka, u dobi do 18 godina.
Najmlađa žrtva bila je Bosiljka Iskra, djevojčica stara samo sedam mjeseci. Najstariji ubijeni stanovnik, Anton Juričić, imao je 83 godine. Ti podaci pokazuju razmjere zločina u kojemu nisu bili pošteđeni ni najmlađi ni najstariji stanovnici sela. [3]
Revizija popisa žrtava iz 2026. godine
Važan doprinos istraživanju zločina predstavlja publikacija „Revizija popisa žrtava Lipe stradalih 30. travnja 1944.”, predstavljena u Memorijalnom centru Lipa pamti u travnju 2026. godine, povodom 82. obljetnice pokolja. Pokolj u Lipi i više od osam desetljeća nakon završetka rata ostaje predmet povijesnih istraživanja, osobito kada je riječ o utvrđivanju identiteta svih ubijenih stanovnika.
Publikacija se temelji na istraživačkom radu Miljenka Ujčića, a u njezinoj je pripremi sudjelovala i muzejska savjetnica Vana Gović Marković. Među osobito važnim izvorima nalazi se ranije neiskorišteni Stališ duša župe Jelšane, uz matične knjige, sudske oglase i drugu dokumentaciju.
Istraživanjem su identificirane tri žrtve koje nisu bile evidentirane u ranijem popisu. Istodobno su uklonjena tri pogrešna zapisa, nastala zbog dvostrukog evidentiranja ili netočnih datuma smrti. Ispravljene su godine rođenja 29 osoba te dopunjeni podaci o njihovim roditeljima i obiteljskim vezama.
Ukupan broj žrtava ostao je 269, ali je njihov identitet utvrđen preciznije nego prije. Istraživanje je posebno važno zato što pokazuje kako povijesni popisi nisu nepromjenjivi dokumenti, nego rezultati istraživanja koja se mogu dopunjavati novootkrivenim izvorima. [3]
Tko je počinio pokolj u Lipi?
Memorijalni centar Lipa pamti zločin pripisuje njemačkim nacističkim i njima pridruženim fašističkim snagama koje su djelovale tijekom operacije „Braunschweig”. Pri utvrđivanju sastava napadačkih postrojbi potrebno je razlikovati dokumentirane jedinice, poslijeratne iskaze i podatke objavljene u kasnijim povijesnim prikazima.
Među postrojbama koje se povezuju sa zločinom posebno se navodi 1. bataljun SS-policijskog puka „Bozen”, čiji su pripadnici bili smješteni u Opatiji. Jedinica je bila povezana s novačenjem njemačkojezičnog stanovništva područja Bolzana, odnosno Južnog Tirola. Prema izvještaju Novog lista o izložbi fotografija te postrojbe, djelovala je na području Kvarnera, Kastavštine i Liburnijskog krasa od veljače 1944. godine. [4]
Drugi izvori navode i sudjelovanje talijanskih fašista te četnika. U članku Novog lista iz 2014. godine, koji predstavlja istraživanje zločina i prenosi podatke iz poslijeratnoga sudskog postupka protiv zarobljenog fašista, spominje se skupina od 150 napadača: 80 njemačkih vojnika, 40 fašista i 30 četnika. [5]
Te brojke treba razumjeti kao podatke iz određenog izvora, a ne kao konačan i potpuno potvrđen popis svih sudionika. Dostupna građa pokazuje sudjelovanje više okupacijskih i njima pridruženih formacija, dok njihovu pojedinačnu odgovornost i točan sastav valja utvrđivati usporedbom vojnih dokumenata, sudskih spisa i drugih svjedočanstava.
Pokolj u Lipi na fotografijama samih počinitelja
Jedna od najvažnijih posebnosti pokolja u Lipi jest postojanje fotografskog materijala koji su tijekom zločina snimali pripadnici napadačkih snaga. Fotografije prikazuju nasilje nad civilnim stanovništvom, pljačku imovine i stoke te paljenje sela.
Prema dokumentaciji Memorijalnog centra Lipa pamti, jedan je njemački vojnik nakon napada odnio fotografski film na razvijanje u fotografsku radnju Maraž u Ilirskoj Bistrici. Sestra vlasnika radnje potajno je izradila dodatne kopije negativa.
Nakon završetka rata fotografije su izložene u izlogu radnje kako bi prolaznici mogli prepoznati mjesto snimanja. Ubrzo je utvrđeno da prikazuju Lipu. Tako su fotografije koje su počinitelji snimili kao vlastiti zapis ratnog pohoda postale dragocjeno povijesno svjedočanstvo o njihovu zločinu. Danas su dio stalnog postava Memorijalnog centra. [2]
Fotografski album Urbana Rienzera
Uz fotografije samog pokolja sačuvana je i druga fotografska građa povezana s djelovanjem njemačkih postrojbi na ovom području. Posebnu pozornost privukao je album Urbana Rienzera, pripadnika 1. bataljuna policijskog puka „Bozen”.
Na izložbi održanoj u Kastvu 2019. godine predstavljeno je 147 fotografija iz toga albuma. Snimke su nastale na području Istre, Učke, Kastavštine, Liburnijskog krasa i Liburnije tijekom 1944. godine. Građu je sačuvao Pokrajinski arhiv Južnog Tirola u Bolzanu, kojemu je album predala Rienzerova kći.
Fotografije dokumentiraju kretanje i svakodnevicu postrojbe te vojne operacije tijekom kojih su počinjeni zločini nad civilima. Riječ je o zasebnoj arhivskoj zbirci koju ne treba poistovjećivati s fotografijama napada na Lipu sačuvanima u fotografskoj radnji u Ilirskoj Bistrici. Obje zbirke važne su za istraživanje njemačke okupacije i djelovanja njezinih postrojbi na tom prostoru. [4]
Preživjeli stanovnici i obnova uništenog sela
Pokolj nisu preživjeli samo oni koji su se uspjeli sakriti tijekom napada. Dio stanovništva toga dana uopće nije bio u selu. Prema Memorijalnom centru, oko stotinu mještana nalazilo se među partizanima, na prisilnom radu, izvan mjesta zbog drugih poslova ili na ispaši stoke.
Njihov povratak nakon rata nije značio i povratak normalnom životu. Dočekale su ih spaljene kuće, uništena imovina i gubitak gotovo cijelih obitelji. Prvo dijete rođeno u obnovljenom životu poslijeratne Lipe bio je Branko Afrić, rođen 1945. godine u nekadašnjim talijanskim vojarnama, tada jedinoj zgradi koja je još imala krov.
Stanovnici su postupno počeli obnavljati selo vlastitim naporima. Organizirana i intenzivnija obnova započela je 1965. godine osnivanjem Fonda za obnovu Lipe. Godinu dana poslije selo je zaštićeno kao memorijalna kulturna baština. [2]
Memorijalni centar Lipa pamti
Sjećanje na žrtve dobilo je institucionalni oblik otvaranjem Spomen-muzeja Lipa 1968. godine. Muzej je djelovao do 1989., a obnovljeni Memorijalni centar Lipa pamti otvoren je u travnju 2015. godine kao dio Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci.
Njegov stalni postav predstavlja stradanje Lipe, povijest Liburnijskog krasa, sačuvanu građu i svjedočanstva. Posebno mjesto zauzimaju imena i osobne priče ubijenih stanovnika. Svake godine 30. travnja održava se komemoracija „Lipa pamti”. [7]
Na 82. obljetnicu stradanja, 30. travnja 2026. godine, okupili su se brojni stanovnici, potomci žrtava i predstavnici javnog života. Komemoracija je ponovno podsjetila na 269 ubijenih ljudi i odgovornost očuvanja sjećanja na njih. [6]
Zašto je pokolj u Lipi važan za hrvatsku povijest?
Pokolj u Lipi pokazuje kakve je posljedice politika nacističke okupacije i kolektivnog kažnjavanja imala za civilno stanovništvo. Ubijanje žena, djece i starijih osoba, pljačka imovine i spaljivanje cijeloga naselja nisu bili legitimne vojne mjere, nego teška kršenja ratnog prava i temeljnih načela čovječnosti.
Razumijevanje ovoga zločina zahtijeva ozbiljno proučavanje izvora, bez prešućivanja odgovornosti pojedinih postrojbi i bez prilagođavanja povijesnih činjenica suvremenim političkim podjelama. Jednako tako, razlike među ranijim popisima žrtava ne bi smjele postati razlogom za relativizaciju zločina. Naprotiv, revizija iz 2026. pokazuje koliko je važno istraživati svako ime i svaku sudbinu.
Sačuvane fotografije daju ovoj tragediji posebnu dokumentarnu snagu. One ne mogu zamijeniti sudske spise, vojnu dokumentaciju i svjedočanstva, ali zajedno s njima omogućuju potpunije razumijevanje onoga što se dogodilo.
Lipa je nakon rata obnovljena, ali njezini ubijeni stanovnici nisu zaboravljeni. Iza broja od 269 žrtava stoje imena, obitelji i prekinuti životi. Njihovo istraživanje i dostojanstveno spominjanje trajna su obveza povijesne znanosti, javnosti i budućih naraštaja.
Izvori i literatura
- Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Memorijalni centar Lipa pamti, „Stradanje Lipe”. Izvorni tekst.
- Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, „Memorijalna baština” – zapovijed generala Küblera, fotografije zločina i poslijeratna obnova. Muzejska dokumentacija.
- Filip Brnelić, „Lipa pamti: Nova monografija donosi ažurirani popis i nova saznanja o žrtvama”, Novi list, 30. travnja 2026. Pročitaj članak.
- Novi list, „Užasavajući uvid u život nacista koji su počinili pokolj u Lipi: Foto album Urbana Rienzera”, 4. svibnja 2019. Pročitaj članak.
- Davor Žic, „Lipa pamti: Najmlađa žrtva fašista imala je tek 6 mjeseci”, Novi list, 6. travnja 2014. Stariji prikaz istraživanja i podataka o sastavu napadačkih snaga; brojčane podatke o žrtvama potrebno je usporediti s revizijom iz 2026. Pročitaj članak.
- Filip Brnelić, „Lipa svjedoči o snazi ljudskog duha i želji za životom: Obilježena 82. godišnjica stradanja”, Novi list, 30. travnja 2026. Pročitaj članak.
- Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Memorijalni centar Lipa pamti, „O centru”. Službene informacije.
About the Author
