
Što takav govor radi društvu ?
@ivanvohric KATARININA OPORUKA Ovaj video Semira Osmanagića kruži društvenim mrežama i tvrdi da je BiH “izvučena iz krila Osmanlija za novac”. U nastavku Vam donosim istinu te audio-vizualni odgovor odmah nakon dr. Semira Osmanagića. Ako želimo mir i suživot, prvi korak je ne lagati ni sebi ni drugima: ni o Rimu, ni o Osmanlijama, ni o vlastitim precima. Samo tako “poštuj tuđe kao što poštuješ svoje” prestaje biti parola i postaje praksa. Hladne riječi i točne činjenice čuvaju društvo i njegov suživot bolje od ijedne emotivne parole ovo je dovoljno kratak i sažet članak kako bi ga svi mogli lako razumjeti. Detaljan opis povijesnog događaja možete pročitati na: https://skrivena-povijest.com/2025/10/24/retoricki-trikovi-semira-osmanagica #skrivenapovijest ♬ original sound – ivanvohrić
Ovaj video Semira Osmanagića kruži društvenim mrežama i tvrdi da je BiH “izvučena iz krila Osmanlija za novac”. U nastavku donosimo fact-check povijest BiH: pad Bosne 1463 i pogubljenje Stjepana Tomaševića, kraljica Katarina oporuka 1478, razlika Berlinski kongres 1878 naspram aneksija BiH 1908, te što je zapravo devširma – dječji danak i instrument islamizacija na Balkanu. Moj cilj je raskrinkavanje retorike i retoričkih trikova, ne napad na ičiju vjeru: tražimo točne dokumente i kontekst o osmansko osvajanje Bosne i kasnijim političkim aranžmanima. Ovaj Semir Osmanagić video koristimo kao povod da razdvojimo mitove od činjenica i ponudimo čitateljima jasnu sliku.
Retorički trikovi u videu Semira Osmanagića
- Spaja nepovezano — 1463., 1478., 1878., 1908./09. stapa u jednu priču o “prodaji Bosne”.
- Udvostručuje mjerila — Rim označi “pljačkašem”, osmansko osvajanje normalizira (“krilo Carstva”).
- Igra na emociju vlasništva — “naše planine i rijeke” umjesto dokumenata i konkretnih procesa.
- Sužava ‘naše’ — implicitno briše katolike iz predosmanske Bosne i prisvaja pluralnu prošlost jednoj zajednici.
- Sugerira zavjeru — “oni školuju naše povjesničare”, bez dokaza, radi mobilizacije publike.
Okidač poruke: “Naši dobri — tuđi zli.” Povijest tako postaje alat, a ne potraga za istinom.
Činjenično, bez magle
1) 1878. nije “prodaja”; “novac” se veže uz 1908./09.
- Berlinski kongres (1878.) daje Austro-Ugarskoj pravo okupacije i uprave nad BiH. Suverenitet formalno ostaje Osmanskom Carstvu. SAD ne sudjeluju na kongresu. To nije kupoprodaja nego međunarodnopolitički aranžman.
- Aneksija (1908./09.): Tri desetljeća kasnije A-U formalno pripaja BiH i isplaćuje kompenzaciju Porti radi priznanja aneksije. Novac je, dakle, uz aneksiju, ne uz 1878.
FACT-BOX
• 1878. = okupacija/uprava (bez “prodaje”)
• 1908./09. = aneksija + novčana kompenzacija Porti
• SAD nisu sjedile za stolom u Berlinu
2) Katarinina oporuka (1478.) bez iskrivljavanja
Često se prepričava da je “kraljica ostavila Bosnu Papi”. To je netočno pojednostavljenje.
- Što stoji: U Rimu 1478. kraljica Katarina Kosača, kao kraljica-udovica, imenuje Papu skrbnikom kraljevstva i određuje da se kruna vrati njezinu sinu ili kćeri ako se vrate na kršćanstvo; u protivnom, Sveta Stolica odlučuje o kraljevstvu.
- Što to znači: Ne “predaja Bosne Papi” kao posjeda, nego skrbnički okvir iz izbjeglištva, bez pravne snage nad stvarnom osmanskom vlašću uspostavljenom 1463.
- Ključ koji se prešućuje: Zašto uopće uvjet “povratka”? Zato što su Katarinina djeca 1463. zarobljena, odvedena u Carigrad i islamizirana. Sin se u izvorima pojavljuje kao Ishak-beg, “kraljevićev sin”; za kćer navodi su oskudniji, ali suglasni o islamizaciji. Oporuka traži njihov povratak u kršćanstvo — to nije neutralna formalnost, nego odraz prisilnih okolnosti.
FACT-BOX
• 1463.: djeca kraljice Katarine zarobljena → Carigrad → islamizirana
• 1478.: oporuka veže krunu uz njihov povratak u katoličku vjeru
• Ovdje nema “dobrovoljnog izbora djece u miru”
3) Devširma i prisile: strukturna, ne iznimna pojava
Devširma (“dječji danak”) bio je prisilni odvod kršćanskih dječaka s Balkana radi formiranja janjičara i dvorske administracije. Djeca su odvajana od obitelji, preodgajana kao muslimani i uključivana u hijerarhiju Carstva. To je sustav, ne sporadičnost.
Primjeri koji se u javnosti nerado spominju:
- Rüstem-paša — podrijetlom s prostora današnje Hrvatske; odveden kao dječak, islamiziran, školovan u Saraju, postao veliki vezir i zet sultana Sulejmana.
- Ahmed-paša Hercegović (Hersekzade) — rođen Stjepan Hercegović, polubrat kraljice Katarine; prihvatio islam u Istanbulu, pet puta veliki vezir.
Ovi putovi nisu “spontane karijere”, nego posljedica prisilnih ili uvjetovanih preoblikovanja statusa i vjere.
FACT-BOX
• Devširma = prisilni odvod + islamizacija + državni servis
• Poznati slučajevi: Rüstem-paša; Ahmed-paša Hercegović
• “Izuzeci” su zapravo pravilo sustava
4) Pad 1463.: osvajanje uz kršenje danog jamstva
U proljeće 1463. Mehmed II. vodi munjevitu kampanju: Bobovac pada u svibnju; kralj Stjepan Tomašević (Kotromanić), katolički vladar, povlači se u Ključ.
- Mahmud-paša Anđelović kralju obećava život; pod tim jamstvom Stjepan potpisuje pismo kojim poziva posade na predaju.
- Sultan potom poništava obećanje; Stjepan je pogubljen (najčešće se navodi 5. lipnja 1463.).
To objašnjava zašto Bosna pada u tjednima: iznuđeno pismo slama obranu gradova.
FACT-BOX
• Stjepan Tomašević = katolički kralj, papinska krunidba (Jajce, 1461.)
• Predaja pod jamstvom → kršenje jamstva → egzekucija
• Osvajanje, ne “prirodni poredak”
Tko su “naši ljudi” prije 1463.?
Srednjovjekovna Bosna je pluralna:
- katoličke biskupije i franjevci,
- Bosanska crkva (autonomna u odnosu na Rim i Carigrad),
- pravoslavni u pojedinim krajevima.
Muslimanska zajednica nastaje nakon 1463., kroz višestoljetne procese islamizacije. Tko “naše” retroaktivno suzi na jedan korpus, briše stvarnu povijesnu raznolikost i priprema teren za isključivost.
“Rim pljačka — Osmanlije civiliziraju”? Ne, istina je teža i zrelija
I Rim i Osmanlije ostavili su ambivalentnu baštinu: i razaranja i gradnje.
- Rim: ratovi i ceste, gradovi, pravo, administracija.
- Osmanlije: osvajanje i institucije (millet, timari, kombinacija šerijatskog i carskog prava), uz statusne razlike i porezne terete za nemuslimane (npr. džizja), kao i devširmu u ranijim stoljećima.
Zrelo je reći obje istine, a ne birati samo onu koja hrani današnju politiku.
Zašto je ova retorika društveno opasna
- Zatvara društvo u “mi vs. oni” — empatija se sužava, nepovjerenje raste.
- Zamjenjuje arhive parolama — pluralna sjećanja padaju pod slogane.
- Smanjuje pragu na nasilje — mit → moralna panika → pritisci. Devedesete su nas tome naučile.
- Uči mlade krivim pitanjima — “tko je od ‘njih’ kriv?” umjesto “što se stvarno dogodilo?”.
Kratka povijesna bilješka: Stjepan Tomašević i pad Bosne 1463.
Tko je bio Stjepan Tomašević?
Posljednji bosanski kralj (Kotromanić), rimokatolik, sin kralja Stjepana Tomaša. Prije bosanske krune bio je kratko posljednji srpski despot – po braku s Jelenom/Marijom Branković (1. travnja 1459.). Despotovina pada pod Osmanlije 20. lipnja 1459.
Krunidba s papinskom krunom (1461.).
Stjepan je jedini bosanski kralj okrunjen uz papinsko odobrenje (kruna Pape Pija II.; krunidba se veže uz Jajce, studeni 1461.). To potvrđuje “rimski” legitimitet bosanske krune.
Ofenziva i pogubljenje (1463.).
Mehmed II. Osvajač vodi munjevitu kampanju; Bobovac pada u svibnju. U Ključu kralju se obećava život; iznuđeno je pismo za predaju gradova; obećanje se krši, kralj je pogubljen (često se navodi 5. lipnja 1463.). Time Bosna pada u tjednima.
Zašto ovo pripada u ovaj članak?
– Pokazuje da Stjepan nije bio “Srbin-pravoslavac”, nego katolički kralj s papinskim legitimitetom.
– Potvrđuje da 1463. nije “prirodan poredak”, nego osmansko osvajanje uz prevaru.
Identitet: Posljednji bosanski kralj iz kuće Kotromanića; rimokatolik.
- Despot Srbije (1459.): po braku s Jelenom/Marijom Branković; Despotovina pada 20. lipnja 1459.
- Krunidba (1461.): jedini bosanski kralj okrunjen uz papinsko odobrenje (Jajce, studeni 1461.).
- 1463.: osmanska ofenziva → obećanje života u Ključu → iznuđeno pismo posadama → kršenje jamstva i pogubljenje (često 5. lipnja).
- Kontekst obitelji: Djeca kraljice Katarine (Sigismund i Katarina) zarobljena, odvedena u Carigrad i islamizirana; zato oporuka 1478. vezuje krunu uz povratak u kršćanstvo.
Zaključak: “Poštuj tuđe kao što poštuješ svoje”
Istina nije huškačka ni navijačka. Istina traži potpunu sliku — uključujući i one dijelove koji se nekome ne uklapaju u današnji narativ. Zarobljavanja, islamizacije u okviru devširme, kršenja jamstava 1463., razlika između 1878. i 1908./09. — to su ključne činjenice. Tko ih prešućuje, ne tumači povijest; on je iskrivljuje.
Ako želimo mir i suživot, prvi korak je ne lagati ni sebi ni drugima: ni o Rimu, ni o Osmanlijama, ni o vlastitim precima. Samo tako “poštuj tuđe kao što poštuješ svoje” prestaje biti parola i postaje praksa.
Hladne riječi i točne činjenice čuvaju društvo i njegov suživot bolje od ijedne emotivne parole ovo je dovoljno kratak i sažet članak kako bi ga svi mogli lako razumjeti. Ostalo prpuštam našim “vrlim povjesničarima” koji se toliko bore za razotkrivanje istina i iskrivljene retorike koje svakodnevno kruže društvenim mrežama ali samo nekoliko mjeseci prije izbora. Ja nemam taj legitimitet niti akademske titule ali imam moralnu potrebu – obavezu za istinom koju treba promovirati u javni prostor, kako kao narod ne bi nestali poput Hrvatske povijesti.
P: Je li Bosna 1878. ‘prodana za novac’?
O: Ne. 1878. A-U dobiva okupaciju i upravu; novčana kompenzacija veže se uz aneksiju 1908./09.
P: Što je devširma?
O: Sustav prisilnog odvođenja kršćanskih dječaka radi islamizacije i službe u janjičarima/dvorskoj administraciji.
P: Što stoji u oporuci kraljice Katarine?
O: Papa je skrbnik; kruna ide djeci samo ako se vrate na kršćanstvo—aluzija na njihovu islamizaciju nakon zarobljavanja.
P: Je li Stjepan Tomašević bio katolik?
O: Da, katolički kralj; okrunjen uz papinsko odobrenje 1461., pogubljen nakon kršenja danog jamstva 1463.





Tko/Kada/Gdje te Što/Zašto – ako znamo te činjenice onda smo na tragu Istine, a moje životno pravilo glasi:
Istinom i Pravdom kontra Lažnje i Mržnje