
Piše: Ivan Vohrić
Mit o “ukradenom spomeniku”
Već desetljećima srpska propaganda pokušava prisvojiti hrvatsku ranosrednjovjekovnu baštinu i prikazati je kao “srpsku”.
Najuporniji primjer te mitomanije jest tvrdnja da krsni zdenac kneza Višeslava, jedan od najvažnijih hrvatskih spomenika, nije hrvatski nego “srpski”.
Prema toj verziji, Višeslav s natpisa na krstionici bio je “srpski knez”, a zdenac navodno potječe iz “pravoslavnog manastira” u Boki Kotorskoj – odakle je, tvrde, “odnesen u Veneciju, a zatim ukraden u Hrvatsku”.
Sve su to, naravno, potpune izmišljotine.
Povijesne činjenice
Krsni zdenac kneza Višeslava datira iz kraja 8. ili početka 9. stoljeća i izrađen je u Dalmaciji, u tadašnjoj kneževini hrvatskog naroda.
Natpis je na latinskom jeziku, što jasno pokazuje pripadnost zapadnom kršćanstvu i Rimskoj Crkvi, koja je u to doba imala crkvenu vlast nad dalmatinskim prostorom.
Na zdencu stoji:
“Hoc Iohannes presbyter sub tempore +WISSASCLAVO+ duci opus bene composuit…”
(“Svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava ovo djelo dobro izradi…”)
To je najstariji poznati hrvatski epigrafski spomenik s imenom domaćeg vladara – kneza Višeslava.
Ni u jednom povijesnom izvoru, grčkom ni latinskom, ne postoji “srpski Višeslav”.
Dva imena – dvije zemlje
Sličnost između imena Višeslav i Vojislav (Βοϊσέσθλαβος), koje spominje car Konstantin VII. Porfirogenet u djelu De administrando imperio, iskorištena je za obmanu. Ali riječ je o dvama različitim knezovima, koji su živjeli u različitim zemljama:

Porfirogenet nikada ne spominje krstionicu, Dalmaciju ni latinski jezik. Njegov Vojislav je knez u unutrašnjosti Balkana, dok je Višeslav s krstionice dalmatinski hrvatski vladar koji djeluje na obali Jadrana.
Gdje je zapravo pronađena krstionica?
Krstionica je prvi put otkrivena 1853. godine u kapucinskom samostanu “Redentore” na venecijanskom otoku Guidecca.
Odande je prenesena u Museo Correr, a 1942. godine fašistička Italija ju je predala tadašnjoj Hrvatskoj.
Nikakav dokaz da je “došla iz Boke” – ne postoji.
Paleografski, stilski i teološki, zdenac pripada dalmatinskom prostoru i hrvatskom kulturnom krugu.
Zašto se istina pokušava prebrisati
Od 1930-ih do danas u beogradskim krugovima traje sustavan pokušaj da se stara hrvatska državnost i zapadno kršćansko nasljeđe prikažu kao “srpsko”.
Sve što je staro, kameno i sveto – od Višeslava do Dubrovnika – proglašava se “srpskim”.
To nije povijest, nego politička mitomanija, oruđe za ideološku kolonizaciju prostora i duha.
Istina ostaje
Krstionica kneza Višeslava jest i ostaje hrvatski spomenik ranosrednjovjekovne državnosti, nastao u vrijeme kada je Hrvatska prihvatila kršćanstvo iz Rima i postala dio zapadne civilizacije. Ona nije simbol podjela, nego rođenje hrvatskog naroda u vjeri i povijesti.
“Ovaj izvor prima slabe da bi ih osvijetlio…”
riječi su s Višeslavova krstionika – riječi koje i danas podsjećaju da istina, koliko god je blatili, uvijek izroni na svjetlo.
✝️ Skrivena povijest – svjedočanstvo vremena
Neka ovaj zapis ostane trag u vremenu, svjedočanstvo onih koji nisu pristali na laž. Jer dok drugi izmišljaju povijest, mi je čuvamo – u kamenu, u jeziku i u istini. Za istinu o hrvatskoj prošlosti ne vodi se samo u arhivima, nego i u javnom prostoru. Zato je dužnost povjesničara, novinara i svakog svjesnog Hrvata ne dopustiti da se srpska mitomanija pretvori u “činjenicu” kroz ponavljanje.
Krstionica kneza Višeslava pripada hrvatskom narodu — kao što pripada i svaka riječ ispisana latinskim slovima našeg prvog vladara koji je prigrlio Krista i označio rođenje kršćanske Hrvatske.




Bravo Ivane, predanost istini i otkrivanje prešućivane povijesti Hrvata je ono što te krasi.