
Beograd i veliki dio srpskog naroda stalno nam dijeli lekcije o ekstremizmu, možda bi trebali krenuti od vlastite kuće. Dok se u hrvatskoj javnosti već desetljećima lijepi etiketa „ustaštva“ gotovo svemu što ne odgovara velikosrpskom narativu, Srbija je istodobno – potpuno legitimnim izborima – birala ljude iz Šešeljevog kruga na sam vrh države. Tomislav Nikolić, koji je 1993. od Vojislava Šešelja proglašen četničkim vojvodom, 2012. postao je predsjednik Srbije. Odmah nakon njega, bira se Aleksandar Vučić – tada već bivši ministar informiranja iz 1998.–2000., razdoblja drakonskog gušenja medija – koji 2017. preuzima predsjedničku dužnost i 2022. je potvrđuje u prvom krugu.
Piše: Ivan Vohrić · Objavljeno: 20. listopada 2025.
Napomena autora: Tekst kritizira ideologije, propagandu i konkretne političare/strukture. Ne govori o srpskom narodu u cjelini.
Ako želite govoriti o ekstremizmu i djeliti nam lekcije o ekstremizmu, krenite prvo od svoje vlastite od kuće: Tomislav Nikolić — kojega je Vojislav Šešelj 13. svibnja 1993. proglasio četničkim vojvodom — 2012. je izabran za predsjednika Srbije, a Aleksandar Vučić, nekadašnji ministar informiranja koji je 1998.–1999. provodio drakonski Zakon o javnom informiranju, od 2017. drži predsjedničku dužnost i 2022. je ponovno potvrđen. Iz takvog miljea “lekcije” Zagrebu o “ustaštvu” zvuče kao – dvostruki standard.12345
Zašto je legitimno prozivati dvostruke standarde i dijeliti lekcije o ekstremizmu
Hrvatska se u srpskoj politici i medijima učestalo svodi na etikete i historijske karikature te lekcije o ekstremizmu. No, činjenice su nezgodne stvari. Ako je „moralna lekcija“ doista mjerilo, onda je valja jednako primijeniti: kako je moguće da zemlja koja redovito docira o „ustaštvu“ istovremeno demokratski profilira državni vrh preko kadrova koji su politički rasli uz Šešelja – čovjeka koji je godinama promovirao i simboliku i retoriku četništva? Nije poanta u kolektivnoj krivnji – nego u dosljednosti.
Tko Hrvatima drži lekcije o ekstremizmu: kratki portret Šešeljevog kruga
Nikolića je Šešelj na Romaniji 1993. javno proglasio četničkim vojvodom; manje od dva desetljeća kasnije, 20. svibnja 2012., Nikolić pobjeđuje u drugom krugu i postaje predsjednik Srbije.12
Vučić je kao ministar informiranja (1998.–2000.) bio lice režimske kontrole medija: drakonske novčane kazne, gašenja redakcija i cenzorska praksa dokumentirani su u izvještajima CPJ-a i Human Rights Watcha. Od 2017. je predsjednik (pobjeda 2. travnja 2017.), a 3. travnja 2022. ponovno je izabran s oko 59% glasova.345
Kako je počeo i što je značio rat u Hrvatskoj (1991.–1995.)
Prije Oluje i 1995., postojali su pobuna i zločini: 2. svibnja 1991. u Borovu Selu ubijeno je 12 hrvatskih policajaca — događaj koji je u praksi prekinuo iluziju da se eskalacija može zaustaviti političkim dogovorom.6
Nakon tromjesečne opsade Vukovara uslijedio je masakr na Ovčari (20. studenoga 1991.) — odvedeni su pacijenti i civili iz bolnice; ICTY je utvrdio da je 194 osobe ubijeno pokraj farme Ovčara.7
U Škabrnji i Nadinu (18.–19. studenoga 1991.) ubijeno je 67 civila i zarobljenika; odgovornost se veže uz snage SAO Krajine i JNA, a zločin je ušao i u ICTY-jevu sudsku građu.8
Oluja i presuda koja razbija mit o “državnom planu protjerivanja”
Operacija Oluja (4.–7. kolovoza 1995.) bila je vojno-policijska operacija oslobađanja okupiranog teritorija. Oko odlaska većine Srba iz Krajine postoje različita tumačenja, ali ključno je pravno uporište: Žalbeno vijeće ICTY-a 16. studenoga 2012. je ukinulo presudu i oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača — koncept „udruženog zločinačkog pothvata“ (JCE) nije opstao na žalbi.9
Istina ima i drugo lice: zločini nad srpskim civilima nakon Oluje jesu postojali (npr. Grubori, Varivode) i Hrvatska ih danas komemorira i procesuira — što pokazuje i prekretnica 2020. kada je potpredsjednik Vlade Boris Milošević sudjelovao u obilježavanju Oluje, dok su hrvatski državni vrh i manjinski predstavnici zajedno odali počast srpskim civilnim žrtvama.101112
Srbi u obrani RH: činjenice koje razbijaju crno-bijele narative
Tisuće hrvatskih građana srpske nacionalnosti sudjelovale su u obrani Republike Hrvatske; dio je i poginuo kao pripadnici njenih snaga. Raspoloživi javni registri i baze podataka potvrđuju i stradanja hrvatskih državljana srpske narodnosti (civila i pripadnika oružanih snaga) 1991.–1995.13
O „mrziteljima“ i onima koji su ostali
Ne govorim – niti ću ikada govoriti – o Srbima kao kolektivu. Govorim o ideologiji i o ljudima koji su pod tom ideologijom nosili oružje protiv svojih susjeda. Istodobno, tisuće hrvatskih građana srpske nacionalnosti bile su lojalne Republici Hrvatskoj, a neki su poginuli kao pripadnici njenih snaga. Oni su najtiši, ali možda i najteži argument protiv etikete „mržnje“. Ako su oni znali da je Hrvatska i njihova država – zašto to i danas ne može biti samorazumljivo onima koji iz sigurnosti Beograda dijele lekcije?
Zaključno
Suočavanje s prošlošću nije natjecanje u mitovima. Ako želimo trajni mir i zdrav susjedski odnos, minimum je odustajanje od dvostrukih standarda. Srpska politička elita može — i mora — istodobno čuvati dostojanstvo svojih žrtava i priznati odgovornost za agresiju, a hrvatska država mora nastaviti kažnjavati pojedinačne zločine i njegovati sjećanje na sve nevine. Tek tada ćemo moći u istu rečenicu staviti pravdu, istinu i normalne odnose.
Pravna i etička napomena: Tekst kritizira ideologije i politike (četništvo, velikosrpski narativ) te javne dužnosnike. Ne imputira kolektivnu krivnju srpskom narodu.
Copyright © skrivena-povijest.com
Fusnote
- ICTY, Prosecutor v. Vojislav Šešelj, transkript, 15. ožujka 2012., str. 12–13 — navod o Nikolićevoj tituli vojvode. icty.org ↩
- Reuters, „Serb rightist wins presidency, backs EU path“, 20. svibnja 2012. reuters.com ↩
- Committee to Protect Journalists (CPJ), „Serbian Public Information Law: Full Text“, 2000.; HRW, „Attacks on the Serbian Media Called ‘Alarming’“, 10. ožujka 1999. cpj.org · hrw.org ↩
- Reuters, „Serbia’s conservative leader sworn in as president“, 31. svibnja 2017. reuters.com ↩
- Reuters, „Serbia’s Vucic confirms domination with presidential win“, 2. travnja 2017.; „Vucic wins nearly 60% of votes in Serbia presidential election“, 4. travnja 2022. 2017 · 2022 ↩
- HMDCDR, Vukovar – 1991 (eng. izd.), str. 12; Associated Press/Washington Post, 2. svibnja 1991. HMDCDR PDF · washingtonpost.com ↩
- ICTY, Mrkšić et al., sažetak presude, 27. rujna 2007. — 194 ubijenih na Ovčari. icty.org PDF ↩
- „Škabrnja massacre“, sažetak činjenica (18.–19. 11. 1991.). wikipedia.org ↩
- ICTY, Gotovina & Markač, sažetak žalbene presude, 16. studenoga 2012.; informativni list predmeta. sažetak · case info ↩
- BIRN/Balkan Insight, „Croatia Commemorates Wartime Massacre of Serb Civilians in Grubori“, 25. kolovoza 2020. balkaninsight.com ↩
- BIRN/Balkan Insight, „Croatia Commemorates Wartime Massacre of Serb Civilians in Varivode“, 28. rujna 2020. balkaninsight.com ↩
- HINA (eng. izvadak); RTE, „First ethnic Serb representative attends Croatian event“, 5. kolovoza 2020. hina.hr · rte.ie ↩
- Fond za humanitarno pravo (HLC), „Register of Croatian citizens of Serbian ethnicity, killed in the armed conflict in Croatia“. hlc-rdc.org ↩



