Pjesme Marije Dubravac

Na ovoj stranici donosimo izbor domoljubne i duhovne poezije Marije Dubravac

Izbor domoljubne i duhovne poezije Marije Dubravac

Pjesme Marije Dubravac

HRVATSKI VOJNIK

Kad prođete kraj mog groba
Nek’ zagrme grla vaša:
”Za Dom! Spremni!” – dični pozdrav
Domobrana i ustaša.
Nemojte me zaboravit
Hrvatski sam vojnik bio,
Vjeran Bogu, vjeran rodu,
Križ i stijeg sam k srcu svio.
Ubiše me partizani,
Jugo-bagra groznog Tita,
Ubila mi prijatelje
Staljinova crven-svita.
Kad prođete kraj mog groba
Spomenite ime moje
I molite žarom duše,
Za slobodu Zemlje svoje.
Čuvajte nam dragulj sveti,
Bog nam ga je poklonio.
Ne bojte se za njeg mrijeti,
Zbog njega sam i ja mrio.

Marija Dubravac

PISMO MAJCI

VRATITE ME KUĆI

Samo korak mjesta nađite mi, ljudi,
U cvjetnome polju slavonskih ravnina,
Za čovjeka koji rodnu grudu žudi,
Za putnika jednog, hrvatskoga sina.
Odvela me sudba preko svijeta bijela,
Tam’ gdje duša jadna ići nije htjela.
Tuđi su mi puti suzom natopljeni
Upisana u njih oporuka jasna:
Ne ostavljaj sinko djeda prag voljeni,
Hrvatska je zemlja naša Majka krasna.
Uzori joj brazdu i natopi znojem,
Bit će kruha dosta, bit’ ćeš svoj na svojem.
Na tuđinskom nebu kad mi gasne zvijezda
Kad ishlape krute nostalgije boli,
Vratite me kući sred rodnoga gnijezda,
Kraju – gdje i mrtvog moj narod me voli.
Tamo gdje su ljudi sa srcem od zlata,
Vratite me kući u zemlju Hrvata.

Marija Dubravac

ŠTO SMO MANJI CIJENA NAM JE VEĆA

Piši brate jezikom otaca,
Neka ti je mis’o razgovijetna.
Kad rod čita nek knjigu ne baca,
Neka mu je duša mirna, sretna.
Pusti kraju glupe fantazije,
Stručnih riječi mudra pirlitanja,
Čovjek mali teško razumije
Ono što mu k srcu ne prijanja.
Već ti sroči pjesme jednostavne
Nek u njima blista stijeg i vjera,
Ljude naše, domoljube slavne,
Kiti pjesmom ko granom bisera.
Ne daj umu letjet previsoko,
U nizini bliža ti je sreća.
Mnogi pali dok su se penjali,
Što smo manji – cijena nam je veća.

Marija Dubravac

EVO SLUŽBENICE

Kad reče spremno: ’’Evo službenice’’,
Osjenila te Duha Božjeg, sila.
Sionske gore, bijela golubice,
Joakima, Ane, kćeri skromna, mila.
Od postanka si Bogom odabrana
Da rodiš svijetu Spasitelja Krista,
Da čovječanstvu budeš sveta, znana,
Da slava Neba u vijekove blista.
Kad otac Adam raj zemaljski ‘zgubi,
Lukavi đavo kad ga u grijeh sprati,
Čuj, prorok veli: ‘‘Bog vas djeco, ljubi,
Krv njeg’vog sina, krivnje će vam prati.’’
O drago krilo i blažena prsa
Gdje bio stanak Nazarećaninu,
O lozo rodna nebeskoga Trsa
Čuvaj Hrvatu milu Domovinu.
Kroz suznu dol dok mu noga kroči,
Pradjeda vjera nek ga s tobom spaja.
Na srcu tvojem nek zaklopi oči,
S tobom na zemlji – s tobom i sred raja.

Marija Dubravac

UZ SPOMENDAN SV. I. GLAVOSJEKA

Divno ime majka sinu dala, po Svetom ga Ivanu nazvala.
Kud bi ljepšeg ukrasa od toga, krstitelja, rođe Kristovoga!
Spomen živi na Ivane slavne, iz prošlosti novije i davne:
Gundulića i Kukuljevića, Ivu Trnskog i Mažuranića;
Na biskupa Ivana Šarića, Ivu Đeman, Tuksora, Jelića,
Aralicu, Kozarca, Furlića, pjesnikinju Ivanu Brlića;
Protulipca, kog ubila UDB-a. (Mnogom Ivi UDB-a bila sudba).
Svetog Ivu spomenuti valja, mladog sina hrvatskoga kralja.
Gostumilom otac mu se zvao, tron kraljevski sinak žrtvovao.
Čemu blago, čemu zlatna kruna, pećina je blagoslova puna.
Prošo Ivi život sred pustinje, al’ ga Hrvat jedva i spominje.
Evo jednog velikog svečara – Ivan Pav’o, prijatelj Hrvata.
Ko Stepinac ostao neslomljiv, srce štono hrvatskog se hvata.
Kako nekad, a tako i danas, mnogi Ivan povijest piše za nas:
Ivan Vohrić, slika djeda svoga, sluša bilo brata hrvatskoga.
NDH nam u slikopis stavlja – daj mu Bože i snage i zdravlja.
‘Dok’ Anđelić, junak kobnog rata, perjanica, legenda Hrvata,
O kom pjesma pisala istinu, jer branio svetu Domovinu:
Bojak bije Ivan dok Anđelić, smrti crnoj prav’ u oči gleda.
Poziva ga ljuti Šljivančanin nek oružje četnicima preda.
Planu Ivo kao vatra ljuta: ”Čuješ li me oj Šljivančanine –
Pakuj čergu i bježi mi s puta Ma ide ‘bre’ u tri m…….!
Ho’š oružje – sam dođi po njega, al’ se prvo pozdravi sa svima
I poruči svom Miloševiću: NEĆE IVAN KLEKNUT ČETNICIMA!”
Iva Balić, iz Bošnjaka dite, biser grana domoljubne svite.
Živi, diše za Hrvatsku svoju, branio ju u krvavom boju.
Ostadoše premnogi Ivani čiji obraz kao dragulj blista;
Neka su im sretni imendani, nek ih jača vjera Boga Krista.
(Još jednoga spomenuti moram – nek u raju imendan proslavi:
Ivan Brdar, cvijet livanjskog kraja junačina crven, bijeli plavi!)

Marija Dubravac