Slučaj Eve Rogože – pomilovanje pravoslavne seljanke (1942.–1944.)
Arhivski spis iz 1942. slučaj Eva Rogoža, pravoslavna seljanka pomilovana unatoč tadašnjim ratnim okolnostima. Ova presuda pokazuje složenost odnosa prava i humanosti u vremenu Drugoga svjetskog rata.
Autor: Ivan Vohrić – Skrivena povijest
Izvor: Arhivski dokumenti Pokretnog prijekog suda u Bjelovaru (1942.) i odredba Poglavnika (1944.)
U javnosti se često ponavlja tvrdnja da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije postojalo stvarno pravosuđe, već samo represivni aparat.
Međutim, arhivski dokumenti govore drugačije. Oni pokazuju da su se sudovi NDH — uključujući i prijeki sudovi — pridržavali zakonskih procedura, vodili zapisnike, donosili presude, a u nekim slučajevima i dodjeljivali pomilovanja.
Jedan od takvih slučajeva je i presuda Evi Rogoži, seljanki pravoslavne vjere iz okolice Bjelovara, koju su vlasti 1942. osudile zbog pomaganja pobunjenicima, ali joj je kasnije kazna ublažena i oproštena.
Tekst dokumenta
Presuda Pokretnog prijekog suda u Bjelovaru (12. ožujka 1942.)
„Osuđena Eva Rogoža, pravoslavne vjere, 35 godina stara, udovica, nepismena, iz mjesta […]
jer je u više navrata pružala pomoć razbojnicima: Jakovu Valjevcu, Jovanu Bosancu, Števi Rajčeviću, Draganu Vrbančiću i Milovanu Mašiću, dajući im hranu i sklonište, a nije to prijavila vlastima.
Time je počinila djelo iz § 2. toč. 3 zakonske odredbe o Pokretnom prijekom sudu od 24. VI. 1941.
Osuđuje se na kaznu 15 godina teške tamnice.“
U nastavku spisa stoji bilješka da je „optužena tijekom izdržavanja kazne bila uzorna i bez prijestupa“, te da se predlaže uvjetno pomilovanje.
Odredba Poglavnika (1944.)
„Na prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja, a po izvješću uprave Ženske kaznionice,
Poglavnik odlučuje da se osuđenici Evi Rogoži ostatak kazne uvjetuje po načelima § 65 kaznenog zakona, u trajanju od pet godina.“
Drugim riječima, ostatak kazne joj je oprošten, a ona je puštena na slobodu pod uvjetom da u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
Analiza i kontekst
- Zakonit postupak
– Presuda jasno navodi zakon, paragraf i kvalifikaciju djela. To pokazuje da su prijeki sudovi NDH djelovali po postojećem zakonskom okviru, a ne kao samovoljna vojna tijela. - Humaniji pristup nego što se često tvrdi
– Umjesto smrtne kazne, izrečena je tamnica; uz to, žena je bila pravoslavne vjere, što dodatno opovrgava tvrdnju o sustavnom vjerskom progonu. - Pomilovanje kao čin pravne milosti
– Sama činjenica da je Poglavnik 1944. osobno potpisao pomilovanje pokazuje da je postojala institucija milosti, utemeljena u tadašnjem zakonodavstvu.
Takvi slučajevi nisu rijetkost, ali su nakon 1945. bili potpuno prešućeni.
Zaključak
Slučaj Eve Rogože iz 1942.–1944. jedan je od mnogih koji svjedoče da u NDH nije vladao bezakonje, nego pravni sustav s jasnim procedurama, kaznama, ali i mogućnošću oprosta.
Ovaj dokument ruši pojednostavljene slike o „ustaškom režimu bez pravde“ i pokazuje da je stvarnost bila složenija, ljudskija i – nadasve – dokumentirana.
U vremenu kada su slične priče bile zabranjene, danas ih je dužnost objavljivati. Jer istina, koliko god bila složena, jedini je temelj povijesne pravde.
Copyright © skrivena-povijest.com
PREPORUKA ZA PROČITATI
About the Author
Za mene je pisanje i iznošenje činjenica iz naše prošlosti važan dio lustracije (–> iz naroda za narod Hrvatski) da mlade Hrvatice i mladi Hrvati ne budu taoci lažne povijesti (…) kojom nas truju planski i sustavno svi oni koji su zatočenici yugokomunističkog režima u svojim glavama / podrška i pozdrav iz Osijeka@Nepokorenog grada na Dravi & Bog i Hrvati (BiH)