Zaboravljeni zapisnici Jasenovac 1946 – svjedočanstvo Julija Binga

Autentični zapisnik iz 1946. godine pod nazivom Zaboravljeni zapisnici Jasenovac 1946 donosi svjedočenje Julija Binga pred Centralnom komisijom u Zagrebu. Ovaj dokument otkriva kako su poslijeratne vlasti prikupljale i oblikovale svjedočanstva o logoru Jasenovac te kako je nastajao službeni narativ komunističkog razdoblja.

Piše: Ivan Vohrić – Skrivena povijest
Izvor: Arhivski dokument, Zagreb, 3. srpnja 1946.

U poratnom razdoblju, neposredno nakon svibnja 1945. Nova komunistička vlast u Jugoslaviji osnovala je tzv. komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Njihov je zadatak bio prikupljanje izjava i svjedočanstava. Koja su služila kao osnova za stvaranje službenog narativa o ratu i logorima.

Jedan takav dokument, nastao 3. srpnja 1946. u Zagrebu, sadrži iskaz Julija Binga, Židova rođenog u Špišić Bukovici, tada četrdesetogodišnjeg stanovnika Zagreba. Dokument otkriva kako su izgledala ta svjedočenja i na koji se način stvarala slika o događajima u logoru Jasenovac.

Tekst zapisnika

„Ja sam bio odveden 20. IX. 1941. iz Zagreba te sam kao Židov odveden u logor gdje sam boravio do 22. V. 1945., izmjenično u logorima Jasenovac i Nova Gradiška.
U Jasenovcu se nalazio neki Volner, koji je dobro svirao harmoniku. Jednog dana bio je odveden sa ustašama da im svira, ali se više nije vratio. Pričalo se među ustašama da je pokušao bježati pa je ubijen.
Također je u Jasenovcu bio i Hugo Berger, koji je navodno ubijen odmah nakon toga.
Ovo mi je poznato iz vlastitog opažanja i mogu pod zakletvom potvrditi.“

Potpis: Julijo Bing
Referent: dr. Oskar Mohr
Zapisničar: Velimir Stavrić
(Centralna gradska komisija, Zagreb, 3. srpnja 1946.)

Analiza i kontekst

Ovaj zapisnik nije sudski dokument, nego komisijski iskaz – prikupljen u administrativnom postupku bez obrane, svjedoka i mogućnosti provjere.
Iz njega se može iščitati nekoliko zanimljivih činjenica:

Posredni karakter svjedočenja
– Bing navodi da je „pričalo se među ustašama“ i „meni poznato iz opažanja“, što znači da ne svjedoči izravno, nego prenosi ono što je čuo. Takva svjedočanstva često su bila korištena kao dokazi, iako nisu imala sudsku težinu.
Vrijeme boravka u logoru
– Sam svjedok tvrdi da je bio zatočen od rujna 1941. do svibnja 1945., dakle gotovo četiri godine. To pokazuje da su zatočenici logora Jasenovac i Nova Gradiška preživljavali dulje razdoblje, što nije u skladu s kasnijim tvrdnjama o potpunom istrebljenju.
Poslijeratna namjena iskaza
– Dokument svjedoči o načinu na koji su komunističke komisije formirale narativ o logorima. Mnogi su iskazi bili nesustavno prikupljani, a njihova vjerodostojnost rijetko se provjeravala. Cilj je bio politički – potvrditi unaprijed zadane teze o „ustaškom genocidu“, često bez stvarne provjere činjenica.

Zaključak

Zapisnik Julija Binga iz 1946. godine jedan je od mnogih dokumenata koji danas otvaraju prostor za nova, trezvena i nepristrana istraživanja.
Umjesto propagandne slike, ovaj iskaz prikazuje pojedinačne slučajeve smrti i preživljavanja, bez dokaza o masovnim likvidacijama.

Takvi dokumenti ne smiju se ignorirati – oni su svjedočanstva vremena i polazište za razumijevanje složene povijesne stvarnosti.
Osamdeset godina poslije, hrvatsko društvo ima pravo i dužnost suočiti se s izvornim činjenicama. Bez straha, ideoloških zabrana i političkih etiketa.

Vrijeme je da se komunistički mitovi, nastali na neprovjerenim iskazima i političkim ciljevima, konačno sagledaju kroz autentične dokumente, kakav je i ovaj zapisnik. Samo tako ćemo doći do prave, skrivene povijesti.