Mr.sc. Dragan Hazler, dipl. pharm. &. dipl. biochem., sin Josipa i Franciscke rođene Pribanić, rođen 10.02.1930. u Slunju, umro 17. siječnja 2022. u 92. godini života.
Završio je farmaciju i postao genijalni istraživač i inovator u svom zvanju, Hrvatski domoljub, zbog toga po nekima prozivan USTAŠOM.
Njegovi znanstveni talenti se nisu mogli ostvariti u domovini. Zbog gospodarskih i političkih okolnosti koje su bile kočnica njegovom genijalnom stvaralačkom duhu. Šezdesetih godina Dragan Hazler se otisnuo u Švicarsku, svoju pradomovinu.
I tamo postigao svoj profesionalni vrhunac u švicarskoj farmaceutskoj industriji. Njegovi suradnici su bili nobelovci i najpoznatiji stručnjaci svog vremena. Dragan Hazler je među njima zauzimao visoko ravnopravno mjesto.
Dragana Hazlera je odlikovala skromnost, jednostavnost, ljubav prema domovini. I tuga što u domovini Hrvatskoj oni koji znaju i mogu ne mogu naći svoje mjesto.
U želji da da svoj doprinos duhovnom i kulturnom životu svoje domovine. Da okupi intelektualce i da ih potakne na djelovanje. 1978 je osnovao Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore – HAZUDD kojoj je bio i doživotni predsjednik.
Povodom godišnjice smrti napravio sam jedan film o Draganu Hazleru. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi. Koji su se odazvali kako bi svojim snimljenim intervjuima i recitalima pomogli kako bi se taj film uspio realizirati. Hvala Vam i svima onima koji su se oglušili.
“DIDA” to nije zaslužio, pa tako da ga na današnji dan, niti jedan Hrvatski medij nije spomenuo.
DRAGAN HAZLER ŽIVOT POSLIJE SMRTI – FILM
Hrvatsko domoljublje i Dragan Hazler
Hrvatsko domoljublje posisao je u majčinom mlijeku i razvio po očevom uzoru. Kao dječak se oduševio stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske. Služio joj na sve načine i pred kraj Drugog svjetskog rata dragovoljno otišao u Doknadnu dočastničku školu. Hrvatske ustaške mladeži u Karlovcu. Koju je predvodio vrlo uzorni ustaški bojnik Stipe Šaravanja.
Pukim slučajem, zahvaljujući njegovoj majki ostao je živ. Sve njegove suučenike, uglavnom 15-godišnjake su poubijali komunistički partizani u šumi Kozjača na Švarči. Sada predgrađe Karlovca.
Hrvatski je djelovao za vrijeme čitavog školovanja, studija i rada u Zagrebu pa je proživljavao razne neugodnosti i zlostavljanja.
Dolaskom u Basel 1963. osniva besplatne tečajeve njemačkog jezika za hrvatske radnike. Da ih ovim načinom hrvatski udružujem udalji od jugoslavenskih klubova. Zatim osniva i suosniva: Kroatischer Kulturverein Ogranak Matice hrvatske, prvi izvan Hrvatske (1967/68.).
U sustavu Ogranka MH pokreće i suosniva s nobelovcem Prof. Dr. Lavoslavom Ružičkom i brojnim Hrvatima u Švicarskoj (liječnicima, farmaceutima i drugim djelatnicima) uz suradnju s profesorima ginekologije u Zagrebu Dr. Brankom Rajhvajnom, Dr. Matejom Grgurevićem i Prof. Dr. et Mr. ph. Hrvojem Tartaljom:
Hrvatsku zakladu za borbu protiv raka u domovini (1969/70.).
Ta Zaklada dariva Porodiljskoj klinici u Zagrebu (1973.) linearni akcelerator za liječenje genitalnog raka. Tada je Zagreb bio peti grad u Europi, koji je imao ovu dragocjenu aparaturu.
Zahvaljujući suradnji s nobelovcem Prof. Dr. Lavoslavom Ružičkom, Zaklada je registrirana u OUN-u, u Ženevi, kao prva institucija u dijaspori pod hrvatskim imenom.
To je izazvalo reakciju u Ambasadi SFRJ u Bernu i ova je trajno i nepovratno zaplijenila Draganu Hazleru Putnu ispravu SFRJ.
Time je bio sveden u status hrvatskog političkog emigranta, što ga je dodatno motiviralo za svestrano hrvatsko i protujugoslavensko djelovanje. Na tom polju organizira i suorganizira ovim redom:
Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u diaspori – HAZUD u Baselu de facto 1973. i de jure 1978. Pokretači HAZUD-a su hrvatski znanstvenici Lavoslav Ružička i Dragan Hazler.
Hrvatsko Narodno Vijeće – HNV (1974.); sudjelovao napose brojnim člancima kroz list Hrvatska država.
Kroatischer Ortsverein – Mjesni odbor HNV-a u Baselu za cijelu Švicarsku (1979.).
Mjesni odbor HNV preustrojen u prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske, u Baselu 23. srpnja 1989. Prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske.
Od dolaska u Basel koncem 1963. stvarao je prijateljstva na stručnoj, kulturnoj i društvenoj osnovi sa Švicarcima, Nijemcima, Francuzima i Talijanima… što mu je pomoglo uz znanje engleskoga i ruskoga ovladati s švicarskim dijalektom te njemačkim i francuskim jezikom…
Sveučilišna biblioteka, Državni arhiv kantona Basel i Sveučilište, napose Farmaceutski fakultet i Slavistički institut postali su mu svakodnevno svratište.
Za boravka u Baselu, do 1971. surađuje tajno hrvatski i protujugoslavenski, a od 1971. prema mogućnostima sa svima važnijim institucijama, udrugama i osobama u Hrvatskoj političkoj, kulturnoj i vjerskoj emigraciji.
Primjerice, surađuje s ovim emigrantskim Hrvatima (abecedno, bez titula): Ivan Babić, Ernest Bauer, Bruno Bušić, Ante Ciliga, Yvona Dončević, Silvije Grubišić, Stanislav Janović, Branko i Ivan Jelić, Kazimir Katalinić, Lucijan Kordić, Ivo Korsky, Jakša Kušan, Hrvoje Lun, Krunoslav Mašina, Mate Meštrović, Vinko Nikolić, Višnja Pavelić, Jure Petričević (ograničeno i oprezno), Jure Prpić, Bogdan Radica, Tihomir Rađa, Pavao Tijan, Josip Turkalj, Mirko Vidović…
Za sve to vrijeme, surađivao je mogućim načinima s istaknutim osobama u Hrvatskoj. Spomenut ću samo nekolicinu (abecedno): Antun Bauer, Mile Cindrić, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Nikola Hazler, Miroslav Hirc, Hrvoje Iveković, Jaroslav Ječmen, Tomislav Ladan, Ivo Padovan, Ferdo, Josip i Zvonko Pomykalo, Marijan Pribanić, Ivan Supek, Ivo Tijardović, Zlatko Tomičić, Hrvoje Tartalja, Franjo Tuđman, Stanko Vukadin…
Za vrijeme Srpskog okupacijskog, genocidnog, pljačkaškog i vandalskog rata na Hrvatsku, kojeg mi pogrješno nazivamo Domovinski rat. Dragan Hazler pomagao je Hrvatsku osobno i organizirano: novčano i u svima oblicima, napose najpotrebnijim lijekovima, serumima, sanitetskim materijalom, dječjim i dijetetskim proizvodima i prehrambenim potrepštinama…
U ulozi Hrvatskog domobrana Dragan Hazler bio je pokretač ili su pokretač i graditelj brojnih spomen obilježja Hrvatskim vojnicima palim u obrani Domovine i Hrvatskom narodu, napose žrtvama zločinačkog komunističkog antifašizma (oko 8,5 tisuća pogubljenih Hrvata).
Posebice želim napomenuti spomen obilježje, koje je osobno, svojim trudom i sredstvima podigao hrvatskom vitezu †Juri Francetiću – branitelju Hrvata od srbsko-četničkih fašista, od talijanskih fašista i od komunističkih zločinaca – rušitelja hrvatske države i stvaratelja nove tamnice za Hrvate – komunističke, velikosrpske Jugoslavije.
Kroz svoje djelatnosti u Slunju za Hrvatsku razljutio je ondašnjeg premijera Vlade RH Ivu Sanadera, Slovenku Vesnu Teršelič i slunjskog gradonačelnika Ivana Bogovića pa je na vrlo perfidan način istjeran iz Slunja.
Zato se je vratio u Švicarsku i nastavio djelovati sa svim mogućim načinima za bolju Hrvatsku.
Tako djeluje na primjer kroz ulogu predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, pisanjem, predavanjima i audiovizualnim nastupima za Hrvatsku i u prilog Hrvatske: u diasporskim, domovinskim i europskim medijima …
About the Author
Jako zanimčjivo i meni nepoznato.
U razmišljanjima koje me sustižu čitajući ovo sjetih se moje majke strica
dr prava i steskog načelnika u doba. Kraljevine Jugoslavije i kasnije Ndh Jurja Mihalića.
Bio je pogubljen pokraj Zagreba 1945.
Masovna grobnica.
Podsjetio sam se na to čitajući tekst o pogubljenjima u blizini Karlovca.
Sjetih seda je u ex Yu tabu tema bio i Dragan Holzer ( nogometaš) pa onda Vice Vukov i još neki. Otac mi pročao dosta detslja o tim vremenima.
Moj dobar prijatelj ( ne generacijski) također je bježao iz one još onda Fnrj 1959.
Prvi puta nakon toga dolazi u Hrvatsku 1990 u ljeto. Govorio mi je svoju
,, životnu ispovijed,,.
Preko Italije do Sj. Amerike.
Sada se piše knjiga o njemu u Usa.
Sjetih se i blagopokojnog fratra Urbana Štefanića.
Jednog od osnivača
,, Instituta Kardinal Stepinac,, u Argentini ( Buenos aires).
Iz naše je kuće brodicom plovio za Italiju 1945.
Prvi puta,, nakon oslobođenja,, dolazi u domovinu 1997
Ima toga još ali drugom prilikom.
Hvala na ovoj stranici!