Filip Zavadlav će dobiti više zatvora nego četnički zločinci. Nudimo vam primjere iz prakse kako se naš sud odnosi prema ratnim zločincima.

Filip Zavadlav 11. siječnja 2020. s 37 metaka iz automatske puške u splitskom Varošu ubio je Bobana, Torlaka i Ožića Paića koji su se u vrijeme ubojstva nalazili na dvama motociklima.
Nastavljeno je ponovno suđenje jer je Visoki kazneni sud ukinuo dio prvostupanjske presude. Oko optužbe da je planirao osvetu osobama iz narkomanskog miljea. Koje su iznuđivale, prijetile i fizički napadale njegova brata te njega osobno. Taj sud smatra da utvrđenje prvostupanjskog suda o nedokazanosti postupanja iz bezobzirne osvete za sada nije prihvatljivo. Te je rezultat djelomične i nekritične analize iskaza ispitanih svjedoka.
Zašto mu se pakira više nego je učinio ?
Kad su se Boban i Torlak, obojica iz narkomanskog kruga, osobe koje su prodavale drogu njegovu bratu i od njih iznuđivale novac dovezle motociklom marke Yamaha XT660CM, Zavadlav je u namjeri da ih usmrti prema njima ispalio veliki broj rafalnih i pojedinačnih hitaca. Boban je zbog više zadobivenih strijelnih rana preminuo na mjestu događaja, a Torlak je preminuo u Kliničkom bolničkom centru Split.
Filip Zavadlav u očima onih koji ga znaju
Tri mlade žene, nazovimo ih Luce, Ana i Ivana , iznose samo neke od ružnih priča koje su obilježile Filipov život.
Najmlađi brat Anton, koji ima 22 godine, sada se nalazi u komuni u Zagrebu. Liječi se od ovisnosti o brzini, na kojoj je od 13. godine. S 12 godina počeo je s pušenjem marihuane, no nije se zakačio na heroin, ali je šmrkao speed. I sad mu dobro ide u komuni – kaže nam Luce. Koja je na Skalicama odrasla uz obitelj Zavadlav i djetinjstvo je provela s braćom pa zna sve njihove priče. I onu Antonovu, kako su Filip i Stanislav dovukli drogiranu majku Etel kući iz parka.
Ranjena vrana
A nakon što se probudila, ona ih je istukla! Inače, upravo je ona kao majka zaslužna za sve njihove slomljene kosti u tijelu, nema toga što im se nije slomila, i ruke i noge i nos, izbila im je zube. Monstrum od majke – dodaje Ana, dok nam Ivana govori:
Pa ona je Stanislava nakačila na drogu. Počeo je s 12 godina pušiti travu, a kad je imao 13 godina, poslala ga je po paket kod jednog barbe. Kako nije htio, obećala mu je da će mu dati da i on proba. Tada je prvi put dala svom sinu drogu!
Bila je jako nasilna prema njima, pa vam puno ljudi može posvjedočiti kako je na pazariću na Skalicama gađala Filipa čašom u
glavu, samo zato što joj nije donio punu čašu vode. I Filip je bio kriv što mu je konobar utočio tek trećinu čaše… – niže stravične pojedinosti iz života mladića koji, iako je kalašnjikovom u subotu poslijepodne usmrtio trojicu, ima ogromnu simpatiju javnosti.
Zbog čega je ubojica tako omiljen, objašnjava Ivana
Jer se svi možemo prepoznati u njemu. Imamo državu gdje u zatvor ne idu bogati ubojice koji su ubili nevine ljude na pješačkim prijelazima, kriminalci su nam ugledni građani, a dileri ubijaju djevojčice ispred škole.
Pa narkomani imaju veće prednosti u ovoj državi nego bolesna djeca!
Mojoj prijateljici u okolici Zagreba oca je ubio narkoman, dobio je par godina zatvora i kad je izašao iz ćelije, odmah je silovao 11-godišnjakinju. Monstrume nitko ne kažnjava! Sustav nam na jer funkcionira Filipu i braći nitko nije pomagao. A svi su znali da su gladni, zanemareni, da imaju majku ovisnicu i nasilnicu, da ih tjeraju na kraj! Nitko im nije pomagao, ni Centar za socijalnu skrb, ni policija. Filip je s devet godina prvi put uplakan i pretučen došao moliti policiju za pomoć. Bili su sami, prepušteni ulici i dobrim ljudima. Navodi Luce kako je i tadašnji ravnatelj Osnovne škole “Skalice” Mate Mamić pomagao svojim učenicima Stanislavu i Antonu, unatoč ogromnom otporu majke Etel
Sudbina ili okolnosti u kojem živimo
Kažu nam sugovornice kako je Filipov otac bivši pomorac, alkoholičar. Da je također bio strog prema sinovima, a jedne svijetle točke u toj obitelji bili su djed Slovenac. Koji nije dopustio da se proda stan pa da svi završe na ulici, te baka, koja im je bila sve.
Ma zar jedan dječak u Hrvatskoj mora živjeti to da je prisiljen ukrasti bicikl. Kako bi sebi kupio knjige za prvi razred srednje škole? Pročitajte u njegovom pismu kako je preprodao ukradeni bicikl da kupi knjige za školu. Bio je odličan učenik, dok su se drugi provlačili s ocjenama, a imali su sve što im je trebalo u životu. Pokazuje nam Ana Filipovo pismo, a svemu prisnažuje i Luce:
Godinama se skrivao u podrumu zgrade, u šupi, gdje je bila špina i kamenica s vodom. Tu je dovukao madrac, da bi u tom mraku imao malo mira za sebe. A nikada nije izostao iz škole, bio je odličan učenik, nitko mu nije dao šansu za normalan život.
Žrtva obitelji i sustava
Radio je na građevini, skupljao boce, pa navigavao, prvo na Jadranu pa poslije na strancu, a onda su se dileri okomili na njega zbog izmišljenog Stanislavog duga za drogu. Odavno je Filip otplatio dug, dvije, tri godine ga je vraćao, no oni su mu tražili još novca. Prvo su ga dobro pretukli zbog izmišljenog duga, a onda su mu došli u stan i zaprijetili mu nožem pod vratom. Prijetili su mu kako će biti mrtav i on, ali i mali nećak, Stanislavov sin kojeg Filip obožava. Stalno su mu dolazili na vrata, prijetili, lupali, danima nije spavao…
Filip je žrtva i obitelji i sustava! Razočaran je u obitelji sve do desetog kolina. Usamljen je, nakljukan tabletama, nije dobro psihički; gubi se. Novac koji dobiva troši samo na telefonske pozive i odgovore na pisma. Iako mu rukopis varira od dana do dana, ovisno o tome koliko je tableta uzeo – rezimiraju nam tri mlade žene, koje su podrška teško optuženom Filipu Zavadlavu, počinitelju brutalnog zločina.
Filip Zavadlav i kazna zatvora
Filip Zavadlav koji je kalašnjikovom u splitskom Varošu likvidirao trojicu muškaraca. Je na Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora.
Osim za trostruko ubojstvo Zavadlav je osuđen je i zbog nedozvoljenog držanja oružja i opće opasne radnje. Tužiteljstvo je tražilo najveću moguću kaznu od 50 godina.
Presudu je objavila predsjednica sudskog vijeća splitskog Županijskog suda, sutkinja Višnja Strinić.
Filip Zavadlav je žrtva neuređenog društva ali za njega više zatvora nego što su dobili ratni zločinci.
Nevjerojatno je da još uvijek nisu kažnjeni glavni krivci za ratne zločine u Vukovaru i strašna razaranja grada i okolice. Kola su se slomila na Mili Mrkšiću, koji je osuđen na 20 godina zatvora.
Veselin Šljivančanin osuđen je najprije na 5, potom na 17, a završno na 10 godina zatvora. Danas živi u Beogradu.
„Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, na štetu tada 48-godišnjaka te kazneno djelo „Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika“ iz čl. 122 OKZ RH na štetu tada 31-godišnjaka i 18-godišnjaka.
Optužnica ŽDO-a iz Zadra, br. KT-79/92 od 11. 11. 1992. godine
opt. M. D. i dr. kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH. Optužnicom ŽDO-a iz Zadra22 optuženo je dvanaest optuženika zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Tijekom glavne rasprave za jednog optuženika je zbog maloljetnosti razdvojen postupak. Presudom Županijskog suda u Zadru ostalih jedanaest optuženika proglašeno je krivima i osuđeno na kazne zatvora od šest do deset godina zatvora.
Predmet Mile Kandić, Nikola Mladenić i dr. – Filip Zavadlav
Prema mojim saznanjima, prvi postupak koji je kod tada Okružnog suda proveden zbog optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva je onaj koji se vodio protiv nekad visoko pozicioniranih pripadnika Jugoslavenske narodne armije (zapovjednika Komande vojnopomorske oblasti, general-majora, kontraadmirala, kapetana bojnog broda i drugih, ukupno 31 osobe.
Stavljalo im se na teret izdavanje zapovijedi i provođenje ‘’opkoljavanja svih gradova i civilnog stanovništva na području Splita, otvaranje vatre s vatrenih položaja, napad na luku Ploče, Vrbanj na otoku Hvaru i sl.’’ Prvostupanjska je presuda donesena 14. rujna 1993. i svi su optuženici osuđeni na zatvorske kazne između 7 i 15 godina.
MILORAD TRIVUNOVIĆ – Za ratni zločin protiv civila u Baranji 1992. osuđen na šest godina zatvora
Broj predmeta: K-rz-7/2022
Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Baranji 1992. godine osječki Županijski sud je nepravomoćno osudio na šest godina zatvora bivšeg pripadnika srpskih paravojnih postrojba 62-godišnjeg Milorada Trivunovića. 13.02.2023. – epovijest.com
Ivici Husniku, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u okupiranom Vukovaru 1992. i silovanje tada 18-godišnje žrtve.
Pravomoćno osuđen na 15. godina zatvora za ratni zločin protiv hrvatskih ratnih zarobljenika, u studenom 1991. godine na Ovčari, kod Vukovara. – epovijest.com
Srpski ratni zločinci Simatović i Stanišić dobili po 15 godina zatvora
BIVŠIM čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu povećalo je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.
Ratni zločin u Antinu
Županijsko državno odvjetništvo smatra da je Petković, koji je nedostupan hrvatskom pravosuđu, odgovoran za ubojstva 25 civila i dva člana kriznog stožera mjesta Antin te nezakonita uhićenja, fizička i psihička zlostavljanja još 16 civila.
Dragomir Petković koji prema dostupnim podacima, boravi na teritoriju Srbije
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku donijelo je 8. studenog 2011. nalog o provođenju
istrage protiv D.P. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka
Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (dalje u tekstu: OKZRH) u vezi s člankom 28. istog Zakona (zapovjedna odgovornost). Zbog postojanja osnovane sumnje da je u razdoblju od 1. rujna 1991. do svibnja 1992. u Antinu, kao zapovjednik Štaba TO Markušica i zapovjednik štabova TO Antinska Mlaka, Ostrovo, Gaboš, Palača i Podrinje, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, svjestan da su njemu podređeni pripadnici teritorijalne obrane stanovnici sela koji nisu upoznati i podučeni o svojim obvezama.
Znajući da se prema lokalnom stanovništvu primjenjuju nezakoniti postupci od strane pripadnika TO i pridošlih dobrovoljaca iz Srbije.
Nije poduzeo ništa da takva postupanja spriječi i kazni te je na taj način odobravao njihove nezakonite radnje pristajući da oni nastave s takvim radnjama. Pristajući na njihove posljedice, pri kojim radnjama je i osobno sudjelovao, uslijed čega su po njegovim naredbama njemu podređeni pripadnici TO Markušica i TO okolnih mjesta organizirali naoružane straže-punktove na kojima su mještani Antina od strane pripadnika TO zaustavljani, nezakonito uhićivani, psihički i fizički zlostavljani prilikom ispitivanja te je 29. rujna 1991. na području između mjesta Korođ i Tordinci naredio pripadnicima TO otvaranje vatre iz artiljerijskog oružja na organiziranu kolonu od oko 500 civila, mještana Antina. Koji su u strahu za život zbog učestalih napada na selo i prijetnji ubojstvima odlučili izaći iz sela, uslijed kojih postupanja je najmanje 26 civila usmrćeno, a više ih je teško ranjeno.