Propaganda o “zločinačkoj Oluji” godinama je služila za skupljanje glasova, sve dok vođa Veritasa nije – nenamjerno – sve priznao.
Gotovo tri desetljeća nakon Oluje, izjava Save Štrbca o događajima iz 1995. godine ponovno potresa javnost. Savo Štrbac Oluja postao je simbol razotkrivanja mitova o „etničkom čišćenju“ koje srpske elite uporno šire već godinama. U razgovoru za srpski portal NIN, Štrbac je priznao da su Srbi iz Krajine otišli sami – vođeni strahom, a ne protjerivanjem. Hrvatska obrana generala Gotovine upravo je na toj tezi gradila svoju argumentaciju pred Haškim sudom. Je li došlo vrijeme da Beograd konačno prestane lagati vlastiti narod?
„Narod je taj prostor napustio samoinicijativno… a okidač je bio strah.“
— Savo Štrbac, NIN.rs, 2017.„Lagali su vas 30 godina: otišli ste sami – jer vam je vaš vrh naredio da odete.“
— Luka Mišetić
Kad je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 2012. pravomoćno oslobodio hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, činilo se da će time ispuhati i propagandni balon o „protjerivanju Srba“ tijekom Oluje. U Srbiji se, međutim, mit nastavio širiti. Još uvijek se tvrdi da je operacija Oluja bila udruženi zločinački pothvat čiji je cilj bio etnički očistiti hrvatski jugoistok.
Posebnu težinu ima izjava Save Štrbca, predsjednika Dokumentacijsko-informacijskog centra Veritas. Koji je u intervjuu za srpski portal NIN iznio nešto što se može opisati kao prava bomba u kontekstu Savo Štrbac Oluja narativa. Rekao je: „Narod je za dva-tri dana taj prostor… napustio samoinicijativno, a okidač je bio strah“. Štrbac je pojasnio da je taj strah bio posljedica ranijih hrvatskih vojnih operacija („Bljesak“, „Medački džep“, „Maslenica“), a ne konkretnih sukoba s Hrvatskom vojskom tijekom Oluje. Drugim riječima – ljudi su krenuli u kolonu prije nego što su uopće vidjeli hrvatskog vojnika.
Za odvjetnika Luku Mišetića, branitelja generala Gotovine u Haagu, ta izjava predstavlja „zakasnjelu istinu“. Ali i priznanje zbog kojeg cijela optužnica protiv hrvatskih generala – puca po šavovima. Srpsko stanovništvo, tvrdi on, nije protjerano – nego evakuirano odlukom vlastitog vodstva u Kninu, koje je strah koristilo kao politički alat.
Mišetić podsjeća da su generali uz optužnicu teretili i za „ciljano granatiranje“ te spaljivanje više od 20 tisuća kuća i ubojstva 600 civila. Iako naizgled snažna, ta konstrukcija postupno je urušena na sudu. Haški sud je u konačnici priznao da nema dokaza o udruženom zločinačkom pothvatu te je Gotovina oslobođen.
Odgovor na pitanje zašto mit još uvijek živi leži u političkoj koristi laži.
Od Miloševića devedesetih do Vučića danas, srpske elite „zločinačku Oluju“ koriste kao trajni okidač emocionalne mobilizacije biračkog tijela. Umjesto suočavanja sa zločinima koje su same počinile od 1991. do 1995., desetljećima usmjeravaju optužbe prema Hrvatskoj.
Posljedica? U Srbiji mnogi i danas vjeruju u narativ o „protjerivanju“, iako su – prema riječima samog Save Štrbca – otišli sami. Ovo priznanje je prava bomba koja se vraća u Beograd i razotkriva kako cijeli mit o Oluji počiva na političkoj fikciji namijenjenoj unutarnjoj uporabi: da prikrije vlastite neuspjehe, preusmjeri bijes, zadrži Kosovo izvan fokusa i svakih nekoliko godine osigura izbore.
Pitanje za srpsku javnost sada glasi: ako vas Hrvati nisu protjerali – jeste li pobjegli zbog laži onih kojima i dalje vjerujete?
Copyright © Ivan Vohrić
About the Author
Sami će smrdi sebe pokopati.
Naš Hrvatski narod se mora rješiti “naše domaće” izdajničke gube i odpada. Lako je nama za divljač četničku opančarsku. Moramo dovesti na vlast isključivo Hrvatsko čisto nacionalno svjesno tjelo i onda će sve sjesti na svoje mjesto, ako treba uvesti i diktaturu, bude li potrebno.
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!