MARIJA DUBRAVAC

MARIJA DUBRAVAC, rođena je 24. ožujka 1949. u Štitaru, srcu Šokadije, gdje je pohađala osnovnu školu. Potom je završila Katehetsku školu i dijelom glazbenu izobrazbu za liturgijsko pjevanje.

Mlada je stupila u brak, ali već u 20. godini života, u vrijeme masovnoga hrvatskoga egzodusa, odlazi s mužem u daleku Australiju. Tamo se odmah uključuje u domoljubni rad protiv ondašnjega komunističkog režima. Zbog čega nije dolazila u Domovinu sve do pada komunizma 1990.

U Australiju je u svom srcu i umu ponijela duh tog svog zavičaja i uključila se radeći u hrvatskim školama i crkvama sa hrvatskom djecom i mladima, koristeći svoje znanje iz Katehetske škole i glazbene izobrazbe za liturgijsko pjevanje.

DJELA

Marija Dubravac – pisanjem pjesama bavi se od ranoga djetinjstva. Hrvatskoj čitateljskoj publici predstavila se već po dolasku u Australiju, kasnih šezdesetih, kada je pod pseudonimom izdala zbirku pjesama, koja je stjecajem okolnosti pripisana nekome drugom, a ona na to nije mogla utjecati.

Potom objavljuje zbirku PJESME (2005.), slijedi knjiga duhovne proze ZNACI I MILOSTI S NEBA (2006.), pa zbirka GDJE SRCE OSTA (2009.), a već sljedeće godine izlazi joj druga knjiga ZNACI I MILOSTI S NEBA (2010.), a potom objavljuje roman CVIJEĆE MATE LOVRIĆA (2014.), nakon čega slijedi zbirka pjesama RODU NA DAR (2016.) te zbirka pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE – uz pedesetu obljetnicu života u tuđini (2019.) te treća knjiga ZNACI I MILOSTI S NEBA (2021.)

Više pjesama uglazbio je na njene tekstove Stanko Šarić, poznat iz TS Zlatni dukati ili danas “Najbolji hrvatski tamburaši”, ikona hrvatske tamburaške glazbe.

U ovom videu korišteni su dijelovi iz otpjevanih pjesama našeg domoljuba Stanka Šarića koji je ispjevao na stotine domoljubnih pjesama na čemu mu posebno hvala, tekst za pjesme je napisala Marija Dubravac.

Kratko o mjestu rođenja Marije Dubravac, Štitar, pripada županjskoj Posavini, između Babine Grede i Županje, uz rijeku Savu. Selo Štitar poznato je po bogatoj seljačkoj tradiciji, tamburici i tamburašima, velikom blagu u narodnim pjesmama, šlingerajima, ljepoti dukata i narodnih običaja.

U SPOMEN HRVATSKIM PJESNICIMA 


Vi mrtvi niste – ne, nikada mrtvi,
Još domoljublja vašeg svijetli, hram.
Djela vam nikla na muci i žrtvi,
Za Rod i Boga i sad gori plam.

I danas žive u srcu naroda
Branki, Juditi i Dubravki spom.
Slatka je i sad Gundulić’ ‘Sloboda’,
Još Zrinjski kliče: ‘U boj! Za Dom!

I danas Matoš staru pravdu žudi,
Još vješaju mu Hrvatsku na stup.
Uske su i sad varoši i ljudi
I prespektive zakon, sveđ je glup.

Tin kroz beznađe, još vrluda, luta,
Spotiče se o zamke, himbe, jal,
A misao mu stvarnost mori ljuta –
‘Ja, bijah velik, kad sam bio mal.’

Šenoin Gubec još se zemljom klati,
Vičući onim što nas zovu – strv:
‘Gospodo, stan’ te i mi smo Hrvati,
Za Krst i barjak, proljevasmo krv!’

Tahove djece sudnice su pune,
Silnici vladali nekad i sad.
Gle – i sad krunom užarenom krune
One, što trpe nepradu i jad.

Čuj, Kranjčevića glas nam poručuje:
Sumnjaš u ideal – sigurno ćeš mrijet.
Još riječi Krista na Golgoti bruje:
‘Bio sam ljubav, a ubi me svijet.’

Katedrali noću dođe ista Žena,
Spominje bolno ‘neku čudnu nit’.
‘Moli se sinko’ (zla su vremena),
Hrvat je opet, tako teško bit.’

Stoljeća jure, pjesnici žive,
Nikad im neće izblijedit spom.
Pjesničke duše vijekom se dive
Onim’, što sveti ljubljahu Dom.

Marija Dubravac