U SPOMEN HRVATSKIM PJESNICIMA 


Vi mrtvi niste – ne, nikada mrtvi,
Još domoljublja vašeg svijetli, hram.
Djela vam nikla na muci i žrtvi,
Za Rod i Boga i sad gori plam.

I danas žive u srcu naroda
Branki, Juditi i Dubravki spom.
Slatka je i sad Gundulić’ ‘Sloboda’,
Još Zrinjski kliče: ‘U boj! Za Dom!

I danas Matoš staru pravdu žudi,
Još vješaju mu Hrvatsku na stup.
Uske su i sad varoši i ljudi
I prespektive zakon, sveđ je glup.

Tin kroz beznađe, još vrluda, luta,
Spotiče se o zamke, himbe, jal,
A misao mu stvarnost mori ljuta –
‘Ja, bijah velik, kad sam bio mal.’

Šenoin Gubec još se zemljom klati,
Vičući onim što nas zovu – strv:
‘Gospodo, stan’ te i mi smo Hrvati,
Za Krst i barjak, proljevasmo krv!’

Tahove djece sudnice su pune,
Silnici vladali nekad i sad.
Gle – i sad krunom užarenom krune
One, što trpe nepradu i jad.

Čuj, Kranjčevića glas nam poručuje:
Sumnjaš u ideal – sigurno ćeš mrijet.
Još riječi Krista na Golgoti bruje:
‘Bio sam ljubav, a ubi me svijet.’

Katedrali noću dođe ista Žena,
Spominje bolno ‘neku čudnu nit’.
‘Moli se sinko’ (zla su vremena),
Hrvat je opet, tako teško bit.’

Stoljeća jure, pjesnici žive,
Nikad im neće izblijedit spom.
Pjesničke duše vijekom se dive
Onim’, što sveti ljubljahu Dom.

Marija Dubravac

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.