KAKO JE LEPA BRENA OŽIVILA JUGOSLAVIJU U SRCU HRVATSKE

BRENA OŽIVILA JUGOSLAVIJU USRED ZAGREBA

MOŽDA JEDNOG DANA OPET NAS ZATREBATE, TU SMO MI, TU SMO, ČEKAMO OPET SPREMNI ZA NAŠDOM SVOJE ŽIVOTE DATI,ČEKAMO DA OPET PLJUNEŠ NA MOJU IZGINULU BRAĆU,STOJIMO TI NA RASPOLAGANJU,STRPI SE NARODE. MOGAO SI BAREM POČEKATI JOŠMALO , VIDIŠ DA UBRZANO UMIREMO,NEĆE NAS USKORO BITI, MOGAO SINAM BAREM OVO MALO VREMENA POD STARE DANE OSTAVITI DA UMREMOU NADI ZA BOLJE SUTRA, DA ZNAMOKOME NAŠU DIJECU OSTAVLJAMO.MOGAO SI NAM BAREM POPUT NAŠE HRVATSKE VLADE LAŽNU NADU DATI,KAKO SI ZABORAVIO NAŠE MRTVE,NAŠU BRAĆU IZGINULU IIZRANJAVANJU, KAKO SI ZABORAVIO.TU SMO MI, ČEKAMO DA UMREMOMOŽDA JE BOLJE VEĆ SUTRA, OSIMNAŠE DJECE NIŠTA NAS VIŠE NE VEŽE MOJ NARODE UZ TEBE. Autor : Ivan Vohrić

Objavljuje Ivan Vohrić u Nedjelja, 15. prosinca 2019.
JESU LI SABOTIRANI PREDSJEDNIČKI KANDIDATI IZ REDOVA PRAVAŠA ILI TKO ZAPRAVO ZASTUPA PRAVAŠTVO U RH?

Glede aktualne teme skorašnjih izbora za predsjedinka/cu države, prateći javne medije od televizije pa do facebooka i na kraju javnog sramotnog sučeljavanja koje je provela državna televizija svojim pitanjima kao aktualnim temama prema predsjedničkim kandidatima, postavio sam si pitanje gdje je nestalo izvorno pravaštvo ? Toliko pravaških busatelja u prsa po facebooku, čovjek bi stekao dojam da je Hrvatska puna „RATNIKA“, onih koji se pozivaju na NDH i vođu Ante Pavelića pa do onih malo manje radikalnih.

Da Hrvatska ima te „USTAŠE“ ili izvorne pravaše… bi li Lepa Brena samo tako barem bez mirnog prosvijeda mogla održati svoj nastup u glavnom gradu RH, nekadašnjem Pavelićevom glavnom sjedištu NDH, među ostalim prozivam i sam sebe, ali i one koji bi trebali voditi o takvim stvarima više računa, obzirom na funkcije koje obnašaju, gdje posebno mislim na predsjednike pravaških stranaka.

No pustimo mi NDH, Pavelića i prošlost, gdje je nestala naša sadašnjost i budućnost ? Jesu li naša braća izginula uzalud da bi ona zastava pokojne Jugoslavije ponovno se vijorila u „Areni“ usred Zagreba, ali ne prvi puta do sada, vijorila se je ona i na Trgu Maršala Tita kada se je skidala ploča najvećeg ubojice Hrvatskog naroda, „druga ili jugoslavenskog maršala Tita“.

Vratimo se mi na izbore za predsjedničke kandidate, ono što je izazvalo posebnu pozornost kod mene ali i odluku da podnesem ostavku na sve funkcije u HRVATSKOJ ČISTOJ STRANCI PRAVA jer nisam napravio ni sam ništa upravo za ono za što prozivam predsjednike svih pravaških stranaka, barem u okviru svojih mogućnosti i ovlaštenja.

Jednom malo dubljom analizom, mogu Vam skrenuti pozornost i potaknuti Vas da razmislite i sami donesete svoje osobne zaključke.. Zašto neki kandidati iz redova pravaštva koji su se sami kandidirali nisu dobili našu podršku, ako već nismo imali iz svojih pravaških stranaka svojeg kandidata.
Kako je moguće da od toliko pravaških stranaka, takvih iskusnih pravaša se nije izdignuo niti jedan kandidat, barem jedan od predsjednika svih tih pravaških stranaka koji bi se kandidirao za predsjedničkog kandidata.

Zanimljivo je da neke pravaške stranke nisu do sad podržale niti jednoga predsjedničkog kandidata, jer navodno svi ti kandidati imaju stotinu mana i grešaka, ali također nemaju niti jednog kandidata iz svojih pravaških redova, može se postaviti pitanje ako trenutni kandidati imaju stotinu mana i grešaka gdje su onda kandidati iz pravaških starnaka, možda je problem također u njihovim „manama i greškama“ pa ni sami sebi osobno, kao predsjednici pravaških stranaka nisu dovoljno dobri kandidati.

Dosta mojih prijatelja kako u domovini tako i van nje, pitalo me je kako to da mi pravaši nismo u stanju zajedničkim dogovorom iznjedriti barem jednog kandidata za nadolazeće predsjedničke izbore. Imalo se je stvarno dugo i sasvim dovoljno vremena za pripremiti, no imalo ozbiljan predsjednik pravaške ili pravaških stranaka morao je zaboraviti na svoj „ego“ i ponuditi nekakvo riješenje ,ako već nije u stanju kontrolirati svoj osobni ego, trebao je vidjeti i osjetiti kako narod diše i za kojim tipom kandidata teže, pa onda barem na taj način poslati poruku hrvatskom narodu da poštiva njegovu volju i tada podržati kandidata „iz volje naroda“.Hoće li nam se opet dogoditi „Mesić“ i „Josipović“… jer dok se mi konsolidiramo Milanović bi mogao vrlo lako pobjediti u prvom krugu, hoće li nas „ljevica“ opet nadmudriti, a mi pravaši ćemo se nakon tog ponašati kao neki začuđeni svatovi?Pitanja je i previše za nas pravaše, ali je sasvim sigurno jedno da je prvaška politička scena u hrvatskoj već odavno na aparatima, jer u to smo se uvjerili, dočim iz naših redova nismo uspjeli iznjedriti barem jednog jedinog kandidata , što nam kao pravašima nikako ne služi na čast, već na sramotu svih nas koji se predstavljamo kao hrvatski pravaši.

No sada si postavimo pitanje zašto je to tako na pravaškoj sceni, zašto se prije svih važnih događaja u državi i odluka pravaši „umrtve“ je li to pokora za otplatiti stare „grijehe iz prošlosti“, metodom postavljanja ljudi na odgovarajuće funkcije kako bi ih ucijenama kasnije mogli kontrolirati u donošenju tj. ne donošenju nikakvih odluka, samo zato da bi pravaške stranke držali u „hibernaciji“, ili instalirati ljude koji će voditi pravaštvo na sramotu pravaštva svojim osobnim interesima, pa uzmi i ukradi, voditi pravaštvo dok se ima interesa a kasnije prepustiti sličnom kandidatu stranku.

Dovoljno je samo letimično pogledati tko vodi pojedine pravaške stranke. Nekada su pravaške stranke vodili viskoko rangirani intelektualci tadašnjeg društva, akademici, odvjetnici, fakultetski obrazovani ljudi. Njihovim nestankom sa političke scene zapitajmo se svi zajedno; tko to danas vodi i na kakav način zastupa pravaše ?

Ivan Vohrić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.