HRVOJE URSA

Hrvoje Ursa, rođen 16. rujna 1938. godine., u Donjim Rujanima pokraj Livna od oca Joze i majke Anđe djevojačko Odak.

Bio je član Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta.  Ubijen je od strane UDBE u noći od 26. na 27. rujna 1968. i bačen u rijeku Fulde kod gradića Sandlofsa u Hesenu.

Pripadao je mlađoj generaciji hrvatskih emigranata u Frankfurtu.

HRVOJE URSA © skrivena-povijest.com

Prema izjavi i saznanjima kćerke Janje, sudionik u ubojstvu njezinog oca je osumnjičeni Milan Vukoja, no nije istina da je to Ursin daljnji rođak iz sela Glavice pokraj Livna kako to opisuju po drugim medijima. Znači Milan Vukoja nije nikakav rođak Hrvoje Urse što oštro demantiramo i dajemo na znanje.

Ursa je stanovao u Frankfurtu na Majni, a u slobodno vrijeme prodavao je emigrantske novine i dijelio letke — ne samo emigrantima nego i hrvatskim gastarbajterima.

S nekima je održavao i kontakte, posebice sa Milanom Vukojom kojeg je UDBA poslala da se sprijatelji sa HRVOJEM URSOM koji ga je prihvatio i pomagao mu kao da mu je rod rođeni. Ursa nije znao da je Milan Vukoja još 1963. godine, kad je podnosio molbu za putovnicu, potpisao obvezu na suradnju s Udbom. Vukoja je neposredno nakon ubojstva Hrvoja Urse pobjegao u Jugoslaviju u službenom automobilu zamjenika jugoslavenskoga generalnoga konzula u Frankfurtu.

Prema navodima kćerke Janje koja je u svom iskazivanju za „Skrivenu povijest“   Vohrić Ivanu u pisanom obliku dala izjavu a po priči njezine majke Anđe : 

„Izda ga Milan Vukoje iz mjesta Glavice kod Livna, za pedeset tisuća maraka, došao je na stan u 20 h navečer pozvao mog oca da pođe sa njim u neku garažu da je njegovo auto u kvaru da moj otac pogleda šta mu je, majki nije bilo drago da ide ali on je rekao mojoj majci da će se vratit brzo, ali kako je otiša nije se više vratio.“  

„U garaži je Udba čekala ne znam točno koliko ih je bilo, tu su oca tukli vezali ga u lance polomili ga cijelog i odvezli ga u Mercedesu stavili ga u gepek i svezali za njega neko željezo šta se stavlja pod kamione i bacili ga u rijeku Fuldu, Bog nije dao da potone 3 dana, policija ga našla na obali a ukopan je nakon 12 dana“

Iko Domazet, alias Nikola Kovačić, pisao je u emigrantskom časopisu Nova Hrvatska br. 21/1979.: “Nakon bijega iz Njemačke Milan Vukoja se sklonio kod roditelja u selo Glavice, nedaleko od Glamoča.

Gotovo svakog dana odlazio je nestrpljiv i nezadovoljan u Udbu u Livno. Na Udbi su ga smirivali i govorili mu da čekaju obavijesti iz republičkog SUP-a u Sarajevu. Na kraju je došao i taj odgovor. No, Udba iz Sarajeva javila je Udbi u Livno da oni nemaju pojma ni o Milanu Vukoji ni o njegovim deviznim potraživanjima. Smjesta je otputovao u Mostar, uvjeren da se radi o zabuni. Mislio je da će sve razjasniti na mostarskom SUP-u, uz pomoć Stanislava Čolaka, Udbina funkcionera, kojem je bio poznat čitav slučaj.

Ali i tu kao da se sve urotilo protiv Vukoje. Odveli su ga ipak prijateljski u hotel Neretva na konak i obećali mu da će, kad dođu nadležni iz Sarajeva, sigurno sve biti sređeno. Sutradan, točnije 13. 1. 1969., kad je čistačica otvorila vrata hotelske sobe, nije mogla vjerovati vlastitim očima. Na krevetu, pokriven do grudi, ležao je zaklan čovjek. Potraživanje Milana Vukoje bilo je tako “riješeno”.

U kasnijem iskazu visoki dužnosnici Udbe su odgovornost za to dvostruko ubojstvo pripisali tadašnjem službeniku livanjske Udbe Mirku Hercegu, šefu mostarske Udbe Stipi Grizelju i inspektoru druge uprave bosanskohercegovačke Udbe Stanku Karadegliji.

Karadeglija je još 1973. godine., poginuo u automobilskoj nesreći,  na cesti između Konjica i Jablanice, vozeći se na godišnji odmor  iz Sarajeva prema Jadranu. Grizelj je umro kasnije u Mostaru. Pokopan je na mjesnom groblju u Vitini, a pogreb je predvodila nekolicina hercegovačkih fratara koju se inače sumnjičilo za suradnju s Udbom. Udbaš Herceg, prema posljednjim podacima, živi kod rodbine u Vojvodini.

Supruga Anđa i Hrvoje Ursa imaju dvoje zajedničke djece kćerku Janju i sina Josipa, dok je Hrvoje imao još jednog sina po imenu Ante sa gospođom Milicom, podaci dobiveni od kćerke Janje koja bi rado htjela upoznati svog polubrata i bila bi zahvalna za svaku informaciju koja bi vodila do spajanja obitelji.

HRVOJE USRSA zbog političke aktivnosti morao je emigrirati 1961 godine u Njemačku odmah nakon odsluženja ondašnje JNA. Tada su već imali djevojčicu Janju staru dvije i pol godine, supruga Anđa je ostala trudna pa je nedugo zatim rodila i Josipa.

Hrvoje nije mogao ostvariti nikakav kontakt prema obitelji a bilo je i opasno po obitelj jer su ih ondašnja UDBA i Milicija svakodnevno maltretirali. Noćnim upadima u kuću vršili su česte pretrage kuće i radili druga maltretiranja. Hrvoje je tada u Frankfurtu upoznao Milicu i sa Milicom imao sina Antu koji se je rodio u Njemačkoj.

Nakon što je Anđa krajem 1966 godine uspjela preko svog ujka napraviti putovnicu tako što je njezin ujko skinuo sliku svoje supruge i stavio Anđinu sliku na putovnicu, Anđa je došla u Njemačku i zatekla gospođu Milicu i njihovog sina Antu da žive zajedno sa Hrvojem u stanu.

Hrvoje je bio iznenađen jer nije niti u snu mogao zamisliti da će više vidjeti suprugu Anđu, što se je kasnije i pokazalo opravdanim jer ga je UDBA nakon kratkog vremena dala ubiti. Uglavnom gospođu Milicu i sina Antea je preselio na drugu adresu i brinuo se za njih ali ne baš dugo … jer

Kako je to UDBA i radila 26/27.09.1968 godine ubili su Hrvoja Ursu koji je iza sebe ostavio obitelj i troje male djece, Janju, Josipa i Antu. Pokopan je na groblju u Frankfurtu i do danas njegove kosti nisu prenesene u Hrvatsku.

U samoj noći ubojstva Hrvoje Urse naknadnim istraživanjem utvrđeno je: Kako je te iste noći iz Pariza u Frankfurt došao Ilija Stanić ubojica Vjekoslava Maksa Luburića gdje se je u Frankfurtu zadržao deset dana i potom se vratio natrag u Pariz. Ove informacije su dostupne kroz svjedočenju Ilije Stanića UDBINOM operativcu Mići Japundži dana 30. travnja 1969 u samom sjedištu bosanske centrale Sarajevske UDBE samo nekoliko dana nakon ubojstva Vjekoslava Luburića gdje istom operativcu u detalje opisuje ubojstvo Vjekoslava Luburića iz čega se je moglo ući u trag da je Ilija Stanić bio u Frankfurtu u noći ubojstva Hrvoje Urse.

Naime Vjekoslav Maks Luburić je Iliju Stanića 16. rujna 1968. potjerao zbog svađe sa njegovom obitelji iz Carcagentea no dao mu je preporuku svojih nekolicine prijatelja iz Francuske i Španjolske zbog rješavanja boravka i zaposlenja. Tako se iz svjedočenja vidi da je isti dan 26.09.1968. iz Pariza došao u Frankfurt sa nepoznatom još jednom osobom iste večeri kada je ubijen Hrvoje Ursa.

Taj isti Ilija Stanić rođen 19. listopada 1945 godine u selu Čolapeci, općina Konjic, UDBIN ubojica i suradnik je nakon raspada Jugoslavije bio zaposlen u Zagrebu, u intendantskoj službi UNCRO-a na Črnomercu, POLICIJI ispred nosa na samo 200 metara te ujedno bio i član HDZ BiH broja iskaznice 101 u Sarajevu.

Za kazneno djelo ubojstva Vjekoslava Luburića 1996 godine nastupila je zastara. Pogledajte kratki video isprike Ilije Stanića na grobu GENERALA VJEKOSLAVA LUBURIĆA.

Ivan Vohrić © skrivena-povijest.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.