TOKOM 90. GODNA SRPSKI AGRESOR JE ZAROBLJENE HRVATE ODVOZIO NA PODRUČJE REPUBLIKE SRBIJE, GDJE SU HRVATE I HRVATSKE BRANITELJE FIZIČKI ZLOSTAVLJALI, ŽENE SILOVALI, NEPODOBNE UBIJALI.
EPILOG: NEKOLICINA SRBA BORI SE ZA POSTIZANJE PRAVDE I OSUĐIVANJE POČINITELJA OVIH KAZNENIH DJELA, NEKI SUGOVORNICI U OVOM DOKUMENTARNOM FILMU SU PREMLAĆIVANI ALI I NEKOLIKO PUTA NA NJIH JE IZVRŠEN ATENTAT.
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE POKAZUJE POTPUNU NEZAINTERESIRANOST U PROCESUIRANJU ZLOČINACA OD KOJIH SU NEKI ZAPOSLENI U POLICIJI RH, POGLEDAJTE SAMI, MISLIM DA ĆETE OSTATI BEZ KOMENTARA.PRIKAŽI MANJE
About the Author
ŽRTVE U JASENOVCU SU NASTALE POHLEPOM.
SVAKA ŽENA UZ DVA SVJEDOKA JE DOŠLA I REKLA DA JOJ JE MUŽ U JASENOVCU UBIJEN OD STRANE USTAŠA.
TAKO SU U ONA DOBA I BORCI NOB-A DOBIVALI MIROVINE.
SIGURAN SAM DA SU ONDA TAKO I ŽENE RADILE IAKO SU MUŽEVI UMRLI KOD KUĆE.
KAO ŠTO SE SADA PREKO NEKIH POHLEPNIH ZAPOVJEDNIKA STVORILO OVOLIKO BRANITELJA, A NIJE NAS BILO TOLIKO 1995. GODINE.
ONI HUDI
Tukli su me, oni hudi, sjekli, boli, kastrirali,
Nokte, zube, počupali, oni hudi, grubi ljudi,
U muci mi uživali.
Rekoše mi: ”Nitkov ti si, na čelu ti ropstva znaci.
Stijeg, krunicu u prah baci, vrijedniji od mrava nisi.
Nad glavom ti ‘crna’ visi.”
”Oj neljudi, krute ćudi” vrnuh usred ljute muke –
”Čupajte mi srce, gušu, al’ hrvatsku moju dušu
Bog u svoje prima ruke.”
U mom domu oni hudi, dragu su mi silovali,
Ponizili, popljuvali, oni divlji grozni ljudi
Hrvatsku su moju klali.
U snovima krv još teče, spomen bolan ratnih dana:
Dvije štake, teška rana; laž ko živi oganj peče –
Gdje je pravda obećana?
I danas me oni hudi Vukovarom mojim pljuju,
I prkosa riječi bljuju, oni ljudi grešne ćudi,
O glavi mi plane kuju.
Pravdu tražim, pravde nema, ubiše ju zlobni ljudi.
Gle, dušman me tuži, sudi
I mrzi me sve to jače, a Hrvatska moja plače.
Zemljo moja, sirotice, u svom krilu groba daj mi,
Kada umrem, opraštaj mi, jer ne mogoh trpjet više,
One što me osudiše.
Marija Dubravac