" VI STVARATE ONE KOJI SE TEK RAĐAJU "

Kada analiziramo “društvo“ u kojem živimo, mislim na našu domovinu RH, na sve njezine ljude koji u njoj žive, njezine stanovnike, mogu odgovorno reći da ono malo iskrenih ljudi koji se bore za prava, boljitak i bolju kvalitetu života, za građane hrvatske jesu izgleda najveće „budale“ na planeti zemlji. Zašto ? Naravno i mi neki od hrvatskih branitelja smo u toj skupini „budala“, koji smo se borili za ovu državu i narod, mislite da smo imali obavezu ? Ne mi smo srcem i dušom htjeli i otišli pomoći svojim građanima, svojem narodu, no izgleda da smo zbog nekakvih uhljeba i raznih braniteljskih udruga, mi koji nismo članovi tih klubova „jedine budale“.

Kako razumjeti i oprostiti toliko mrtvih, ranjenih, nestalih, bolesnih branitelja koji su utkali živote u temelje ove države za svoj hrvatski narod za sve svoje građane. Stvorili smo državu koju smo svi toliko htjeli i željeli, dobili je u svoje ruke na upravljanje, ostavili je tebi moj narode, tebi koji si birao i odlučivao o našoj sudbini u miru sve ove godine, tebi narode koji nisi izašao na izbore, vama „NEKE“ braniteljske udruge koje niste reagirale, Vama „GENERALIMA“ koji ste natrpali svoje džepove kroz razne trgovine i malverzacije, pa eto hvala Vam svima što ste pljunuli na naše mrtve, ranjene, osakaćene, nestale, bolesne i nemoćne branitelje, nas nebitne, nezaštićene i zaboravljene obične male ljude. Odrekli ste se svojih sestara, braća, majki i očeva samo kako bi stvorili sebi pogodnosti, kako bi stvorili sebi bogatstva i sve materijalno koje vam neće biti od nikakve koristi jednog dana kad se vaš život ugasi poput života moje braće.

Izgleda da su oni živote dali kako bi ih vi zaboravili i iskoristili, iskoristili njihove duše, duše hrvatskih napaćenih ratnika. Ne niste vi njih zaboravili na trenutak, vi ste njih zaboravili već godinama, desetljećima, svaki dan ih zaboravljate.

To je ta demokracija, to je ta Hrvatska, ma vama ne treba demokracija, Vama ne treba država, jer niste u stanju izaći na izbore kada se odlučuje o sudbini domovine za koju smo svoje živote dali, da vi ste najviše krivi, vi koji šutite i spavate, koji ne reagirate i na takav naćin svoju djecu odgajate.

Kakve smo tek „budale“ mi još nas malo živih, koji vas pokušavamo promjeniti i naučiti, koji se još uvijek borimo za vas, unatoč svemu što vidimo i svemu lošem i ponižavajućem što smo doživjeli, no mi i dalje ustrajemo kako bi vas osvijestili i promijenili vaše navike u ponašanju, življenju, kako bi od vas pokušali izazvati promjene da postanete razumljivi pravi ispravni ljudi, koji će imati osjećaj za bolesnog i siromašnog, pomoći mu kada mu je potrebno, da postanete ljudi koji će imati razumijevanja i volje pomoći svim svojim građanima koji su doživjeli i doživljavaju nepravde i danas.

Naravno nije vas briga, vi ste se snašli, vi ste se „utrpali“ u sistem društva gdje ste zaštićeni i imate povlaštenja i privilegije ali zapamtite jedno, doći će vrijeme, vrijeme kada ćete postati samo jedna mala manjina, jednog dana kad se krenu buditi ovi koji su se uspavali i zaspali, jednog dana kad se opet moj narod probudi i uzme pravo, pravdu i presude u svoje ruke. Što ćete tada ?

Vi stvarate one koji se tek rođaju, „oni“ ne odustaju nikada, NIKADA niti nisu, „oni“ će se jednog dana zbog nepravde i zla koja činite napokon probuditi i zasluženo vas kazniti.

Ivan Vohrić